Little Kilton maleni je grad u kojem se pet godina ranije dogodilo ubojstvo, a u kojem je tinejdžer Sal Singh ubio svoju tadašnju djevojku – srednjoškolku Andie Bell, a potom i sebe.

Svakog jutra put do kuće sve je duži kratki je roman koji je prvotno bio objavljen kao tekst bloga, a potom se „prometnuo“ u knjigu koja na senzibilan i metaforički način donosi priču o čovjeku čija sjećanja blijede, te o njemu bliskim ljudima koji mu pomažu da ih zadrži.

Engleska, 1805. godine.

„Tako je tiho u ljudskoj nastambi. Spavaju u zimskoj noći i ne znajući da je Domaćin tamo.
Brojne sam zime vidio, što dođoše i minuše,
brojne sam ljude vidio, starce i mališe,
ali oni mene-nikada, pomisli Domaćin.“

„No tada počnu ludovati mali drveni ukrasi. Oni jako dobro znaju da se ne mogu slomiti, zato misle da mogu raditi što god im padne na pamet.“ (…)
„I tada svi odjednom primijete kako je lijepa postala jelka. Ukrasi se još neko vrijeme njišu na grančicama, malo podrhtavaju, no naposljetku umorno zaspu. Jer sutra je Božić!“

Slikovnica Ja koncipirana je tekstualno i grafički, kao dijalog odrasle žene i djevojčice.

Lav, vještica i ormar prvi je dio kultnog dječjeg serijala Kronike iz Narnije objavljen 1950. godine. Iako je riječ o knjizi koja je prva po redu objavljena, po preporuci samog autora kronološki se čita tek kao druga po redu (prethodi joj Čarobnjakov nećak).

Detalji su refleksivan roman o vezama s ljudima s kojima je pripovjedačica u različitim razdobljima devedesetih godina prošlog stoljeća bila u bliskom odnosu.

Šest slučajeva, šest sudbina ljudi koji su osuđeni na zatvorske kazne…

Prepričavajući iskustva i rad s četvero pacijenata – egocentričnim holivudskim producentom Johnom čija bahatost i mizantropija imaju razarajuće bolnu pozadinu;