„Riječ koja pobjeđuje smrt“ oblikovana je kao niz priča i promišljanja o ljudima koji su, u teškim povijesnim okolnostima uspjeli sačuvati dostojanstvo, hrabrost i vjeru u čovjeka. Kroz knjigu upoznajemo crtice iz života Thomasa Manna, Georgea Orwella, Roberta Oppenheimera, Antoinea de Saint-Exupéryja i drugih, koje autor koristi kako bi odgovorio na pitanja kao što su: Što znači biti čovjek? Kako sačuvati moralnu hrabrost kada društvo prolazi kroz krizu? Može li pojedinac pružiti otpor ravnodušnosti, nasilju, propagandi i gubitku vrijednosti? Odgovaraju zajedno zazivajući humanizam kao temelj civiliziranog društva. U tom smislu knjiga je povezana i s njegovim ranijim djelima, osobito s Vječitim povratkom fašizma, u kojem upozorava da fašizam ne treba shvaćati samo kao povijesni fenomen nego i kao trajnu opasnost koja se pojavljuje kada društvo izgubi osjećaj za istinu, dostojanstvo i odgovornost.

Knjiga dovodi čitanje (umijeće čitanja) u korelaciju s umijećem života. Autor nas podsjeća da je čovjek jedini od svih bića sposoban za korištenje jezika, odnosno kao duhovno biće može stvoriti predodžbu o duhovnom svijetu koji nadilazi ljudsku prirodu, poznajući slobodu, prijateljstvo, pravednost, ljepotu, odvažnost, mudrost, istinu. Te ideje, te kvalitete životu daju život. A izvori kulture svjedoče da su te vrijednosti apsolutne, bezvremenske i univerzalne, presudne za čovječanstvo. Tko je čovjek i kakav bi čovjek trebao biti može reći samo Pjesnik – jer logika i razum nisu u stanju izraziti ono što živi u našem srcu i odgovoriti na ta pitanja.

Knjiga nas upoznaje i s istinskim čitateljem (nadajući se da će era literarne nepismenosti završiti što prije i da će se vratiti ljubav prema čitanju) – bilježeći povijesnu anegdotu u kojoj jedan čovjek prema smrti korača čitajući knjigu, obrazlažući čitanje u tom trenutku kao nužnost jer „svaki pročitani redak znači dobitak“. On zna nešto što smo mi (možda) zaboravili – život je umijeće i umijeće življenja ne može se prakticirati bez umijeća čitanja. Čitaš da bi živio i živiš da bi čitao – knjigu u kojoj svaki pročitani redak znači dobitak.