Preveo s francuskog: Zlatko Wurzberg,
Nepoznati smjer, 2025.
Kratki roman „Jučer“ lucidna je i dirljiva pripovijest o čovjeku koji je kao dijete pobjegao iz svog rodnog mjesta od začaranog kruga siromaštva i umišljenog zločina, da bi završio na bezličnom mjestu, izoliran, s besmislenim poslom koji svaki dan mehanički ponavlja i još besmislenijom vezom do koje mu nije nimalo stalo. Priča je to o čovjeku koji piše, bilježi trenutke krhke stvarnosti koja se slama kada ponovno susretne ljubav iz djetinjstva.
Potresni narativni trikovi, sažetost stila bez ijedne suvišne riječi, brutalnost istine koja dijelom djeluje dokumentarno, dijelom nadrealno, neposrednost s kojom kao čitatelj probijaš opnu priče i svjedočiš životu stvarnih likova vode do raspleta koji kao da počiva na sumornijoj strani crne, strpljivo čekajući kao jedina životna neminovnost. Ovo je dirljiva, ali u isto vrijeme žestoka i uznemirujuća priča o nepopravljivoj šteti uzrokovanoj (nasilnim) odvajanjem od korijena, izbjeglištvu, pokušajem pronalaženjem svog mjesta u svijetu, svojih ljudi, ljubavi; priča je to o pronalaženju smisla u svijetu nepodnošljive tišine, brutalnosti i čekanja.
„…Sutra, jučer, što znače ove riječi? Postoji samo sadašnjost. Jednom pada snijeg. Drugi put, kiša. Zatim je sunčano, vjetrovito. Sve to je sada. Nije bilo, neće biti. To jest. Stalno. Sve odjednom. Jer stvari žive u meni, a ne u vremenu. A u meni je sve prisutno…“
Pročitajte, zadrhtite i zahvalite.
O autoru
Agota Kristof
Agota Kristof (Csikvándu, 1935.-2011.) mađarska je autorica koja je nakon revolucije 1956. prebjegla u Švicarsku, gdje je ostala do svoje smrti. Književnu karijeru započela je kao pjesnikinja i dramska spisateljica, a 1986. objavila je svoj prvijenac i ujedno prvi roman u trilogiji “Velika bilježnica”. Dvije godine poslije objavljuje drugi dio “Dokaz”, a 1991. posljednji dio “Treća laž”. “Velika bilježnica” prevedena je na više od 30 svjetskih jezika, a Agota Kristof za istu je 1987. godine dobila Europsku nagradu za književnost. Roman „Jučer“, nominiran za Goncourtovu nagradu, napisala je 1995. godine. Dobitnica je dviju prestižnih književnih nagrada - Nagrade Gottfied Keller i Austrijske državne nagrade za europsku književnost za sveukupno stvaralaštvo.
