Roman “U Klarinu trbuhu” pisan je u prvome licu, iz perspektive Klare, Hitlerove majke. Prati devet mjeseci njene prve trudnoće i rekonstruira njenu svakodnevnicu i njena razmišljanja. Iako se o Hitlerovu rođenju malo zna, činjenica da je bio plod incestuoznog silovanja, porodila je ovu kratku fikciju kao mučno i tužno putovanje kroz život obilježen nasiljem, fanatičnom pobožnošću i surovošću. Pisac je izjavio da je pripremajući se za pisanje, tijekom lockdowna, putovao na lokalitete Holokausta, Auschwitz Birkenau, poljskih koncentracijskih logora i drugih mjesta te da se jeka toga iskustva nalazi u knjizi. Upravo je najfascinantniji i najpotresniji trenutak kada se Klarini dnevnički zapisi bez najave i  obrazloženja prekidaju, odnosno nadopunjuju činjenicama stvarnih zločina Drugog svjetskog rata i autorovih promišljanja o njima. Poput bljeskova munje urezuju se u prefrontalni korteks kao slike koje se ne zaboravljaju. Kao slike koje se ne bi smjele zaboraviti.

Možda je najbolja preporuka za čitanje ovog dragulja upravo piščeva izjava kojom opisuje svoj stil pisanja kao „lucidan, neumoljiv i ravnodušan prema utjesi – pišem kao netko tko u prostoriju ulazi s baterijskom svjetiljkom, a ne s buketom“. Ovaj roman upravo je to. Osvjetljena intima bez uljepšavanja.