Memoari Ive Tijardovića, otkriveni nakon pola stoljeća potrage, predstavljaju izuzetno vrijedan povijesni dokument koji osvjetljava život i djelovanje jednog od najistaknutijih hrvatskih skladatelja.
Tijardović je svoja sjećanja zapisao početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nekoliko godina prije smrti, a kroz njih nudi intimna sjećanja na događaje i ljude svojega vremena, naglašavajući kako su političke okolnosti oblikovale njegovu osobnost, stvaralaštvo i svakodnevni život.
Memoari su organizirani u tri tematske cjeline. Prvi dio započinje uspomenama iz djetinjstva i mladosti, rekonstruirajući sliku staroga Splita u prvim desetljećima 20. stoljeća te iskustva iz Prvog svjetskog rata. Drugi dio fokusira se na međuratni period, kada je Tijardović bio na vrhuncu svoje stvaralačke moći. Posebno su zanimljiva svjedočanstva iz Drugog svjetskog rata, opisana u trećem dijelu, koja pružaju uvid u društvene i političke okolnosti tog turbulentnog razdoblja.
Tijardovićevi memoari omogućuju čitatelju da kroz živopisne i često anegdotalne prizore doživi ključne trenutke skladateljeva života, kao i značajne povijesne trenutke. Njihova jednostavna naracija i gotovo filmski prikazi čine ih ne samo informativnim već i izuzetno zabavnim za čitanje. Tijardovićevi memoari nisu samo vrijedno svjedočanstvo o životu i radu jednog umjetnika, već i dragocjeni dokument vremena koji nudi dubinski uvid u povijesne, kulturne i društvene okolnosti 20. stoljeća.
O autoru
Ivo Tijardović
Ivo Tijardović (Split, 1895. – Zagreb, 1976.) bio je hrvatski skladatelj, dirigent, karikaturist i slikar. Skladao je operete, opere i simfonijsku glazbu te se istaknuo u kazalištu i koncertnom životu. Poznat je po operetama „Mala Floramye" i „Splitski akvarel", a 1970. je dobio Nagradu „Vladimir Nazor" za životno djelo.
