Možda za roman koji je dobio toliko nagrada ne treba ništa ni reći, osim naglasiti nužnost da ga se pročita. Zašto? Što ćemo time dobiti?
Kažu da nakon „susreta“ s umjetničkim djelom zavlada osjećaj obogaćenja. Nešto nas je u tom susretu obogatilo, a da nekada ne znamo ni verbalizirati što točno. Ostaje kao koprena, neobjašnjiva, nijema, ali
pulsira. Tako je i s ovim romanom – svjedočenjem. On svjedoči o našem društvu, njegovim bolestima, društvu iz kojeg smo potekli – pobjegli, a koji nam je u porama i ne da se izvući iz nas već izbija iznenadno poput nepredvidljivog vulkana. Svjedoči o onom stanju koje često uzimamo zdravo za gotovo – zdravlju. Svjedoči o besmislu rata i njegovim užasima. Svjedoči o ljudskoj potrebi da se sačuva, preživi (sve). Svjedoči o ljubavima koje nikada ne prestaju, sjećanjima kojih se nikada ne oslobodimo. Svjedoči o ljepoti književnosti i njenoj ulozi kada želimo spasiti svoje živote, krhotine svojih sjećanja (lažnih ili stvarnih). Svjedoči o jednostavnosti i magiji jezika. Svjedoči o egzilu, vječnoj potrazi za samima sobom, vječnoj potrazi za slobodom.
Ovaj roman – dragulj divno je putovanje, elegija životu, ratu, smislu (besmislu) postojanja i ljepoti onoga što znači biti čovjekom – doživite ga.