Je li ikada postojao državnik toliko moćan da je mogao osvojiti čitav svijet, ali se prvenstveno brinuo za dobrobit svoje države? Je li ikada postojala svjetska supersila, a da nije tu silu izgradila na ugnjetavanju svojih državljana prevelikim nametima i porezima, nego je i sam vladar dijelio svoju osobnu imovinu narodu?
Ako povijesne knjige ozbiljno ne griješe, onda je to mogao biti samo August, prvi car slavnog rimskog carstva, koji je gotovo preko noći korumpiranu anarhiju preobrazio u moćno carstvo, u čijoj su se sjeni mogli sakriti svi kasniji carevi i carice.
John Williams obilato koristi povijesne činjenice i kroz pisma slavnih filozofa i junaka kao što su bili Ciceron i Marko Antonije, te desetine drugih poznatih i manje poznatih, brilijantnim psihološkim nijansiranjem pomalo zatvara obruč oko cara Cezara Augusta, te na čistinu pokušava istjerati oca i supruga Oktavijana.
Junaci Williamsovih knjiga u jednom trenutku postaju antijunaci jer nisu u stanju do kraja ostati svoji bez obzira na posljedice. August iz Williamsovog romana od početka zna što želi i nikad ne gubi fokus, međutim na kraju će, sasvim neočekivano, biti najveći gubitnik od svih njih. Oca i supruga nikada nećemo dočekati, jer je za Augusta postojao samo Rim, koji je iz njega isisao sve životne sokove. On je sebe bez ostatka ugradio u carstvo i iako će mnogo kasnije jedan Francuz bahato uzviknuti; “Država to sam ja”, to je ustinu mogao reći jedino Cezar Oktavijan August.
Glas samog Augusta čujemo tek na kraju romana u jednom podužem pismu koje završava uzdanjem da za carstvo nema straha jer je jedan od obećavajućih nasljednika i dječak po imenu Neron. Najveća ironija je što smo očekivali biografiju velikog cara, a zahvaljujući Williamsovim književnim bravurama dobili smo životopis jednog nesretnika koji je imao cijeli svijet, a sebe je izgubio.
O autoru
John Williams
John Williams (1922.–1994.) američki je autor rođen i odrastao u sjeveroistočnom Teksasu. Tijekom Drugog svjetskog rata pridružio se zračnim oružanim snagama i u vojsci napisao prvu verziju romana Ništa osim noći. Vrativši se kući, objavio je spomenuti roman te se upisao na Sveučilište u Denveru, gdje je diplomirao i magistrirao, a 1954. godine je na istom sveučilištu počeo predavati pisanje. Sve do umirovljenja 1985. ondje je radio kao nastavnik. Za života je objavio dvije zbirke poezije i tri romana - Krvnikov Prijelaz, Stoner i Augustus, za kojeg je dobio nagradu National Book Award. Iako su za njegova života njegovi romani bili dosta cijenjeni, nisu privukli puno pažnje sve do 2006. godine, kada je New York Review Books ponovno izdao Stonera. To je privuklo pažnju popularne francuske autorice Anne Gavalde, koja je osigurala prava na prijevod i na taj način izazvala iznenadni interes za knjigu diljem cijele Europe.
