Više puta nagrađivan „Ptičji tribunal“, komorna je drama o dvoje neznanaca koji svjesno biraju izolaciju kao izlaz iz životnih problema. Allis se javlja na oglas za posao domaćice u kući na osami gdje sam živi Sigurd, zagonetni Norvežanin. Iako ne zna ništa o vrtlarstvu, Allis se prima posla, poštujući pritom Sigurdove striktne upute o nekomunikaciji. Priprema tri obroka dnevno i uređuje njegov zapušteni vrt.

Kroz cijeli roman pratimo mijene godišnjih doba u Norveškoj, saznajemo što Allis kuha (sve redom norveška jela) i pratimo razvoj njihova odnosa iz njezine perspektive. Treći (nevidljivi) lik u knjizi je slutnja koju glavna junakinja ima i koja je prisutna na svakoj stranici. U nedostatku informacija o Sigurdu, i čitatelj gradi svoju verziju njegove istine, a ta dimenzija u romanu ubrzava tempo i stvara sveprisutnu napetost.

Koliko je vjerojatno da bi se žena sama upustila u život s potpunim strancem u navedenim okolnostima; da ne bi posegnula za informacijama na internetu o Sigurdu i da bi ponuđeno smatrala izlazom iz svoje nevolje? Malo. Međutim, ako smo spremni oprostiti te nelogičnosti, u romanu možemo uživati.

U pogovoru prevoditeljica Anja Marjanić objašnjava svoj postupak rada. Prijevod se u nekim trenucima čini nespretnim, ali teško je zaključiti radi li se o autoričinom stilu pisanja ili o namjernoj minimalnoj prevodilačkoj intervenciji.

Tko ima vremena, i ne voli knjige u kojima se gomilaju leševi, detektivi su u kliničkoj depresiji, a otete žrtve vezane lancima (tzv. nordijski noir), ovo je dobar izbor. Između ostaloga možete doznati kako pripremiti crnu kolju ili ispeći raženi kruh à la norveški, te kako izgledaju godišnja doba gledajući u fjord.

„Ptičji tribunal” je adaptiran za kazalište, a trenutno se snima i istoimeni film.