U autobiografskom romanu Beskućnik Namik Kabil postavlja univerzalno i intimno pitanje, gdje nam je kuća?
Autorova kuća postaje glavna junakinja nostalgične i nježne, ali istovremeno i bolne i tužne pripovijesti o ljubavi, obitelji, besmislenosti rata, dramatičnim selidbama, o gubicima, prijateljstvima…
Kabil koristi motiv kuće u Trebinju u kojoj je odrastao kao simbol prošlog, kao mjesto koje evocira sjećanja na dom, sigurnost i djetinjstvo. Za glavnog lika, kuća u Trebinju predstavlja i ironiju beskućništva – iako fizički postoji, emotivno je nedostupna, postavši svojevrsni podsjetnik na gubitak, ali i na povezanost s korijenima. Kroz taj motiv Kabil ističe osjećaj nostalgije i traganje za smislom koje prožima živote njegovih likova, ali i prikazuje složenost identiteta koji su oblikovani ratom, migracijama i emocionalnim udaljavanjima. Kuća, koja bi trebala biti utočište, u njegovoj pripovijesti postaje mjesto iz kojega izvire sjetna čežnja za prošlim.
O autoru
Namik Kabil