Marija (Mirjana) Marasović (1926.-1999.)

Uz 100. godišnjicu rođenja istaknute splitske arhitektice i znanstvenice

Arhitektica Marija (Mirjana) Marasović rođena je u Splitu 3. srpnja 1926., kao šesto od sedmero djece u obitelji uglednog splitskog trgovca Mihovila Brajevića i Silbenke Marije Lovrović. Gimnaziju je završila u Splitu te je 1952. diplomirala Studij arhitekture na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Radni vijek započela je u Urbanističkom zavodu Dalmacije, a od 1964. do 1979. predavala je predmete Nacrtna geometrija, Građevinske konstrukcije i Građevinski materijali te izborni predmet Povijest arhitekture u splitskoj Građevinskoj tehničkoj školi, kasnije Građevinskom školskom centru, današnjoj Graditeljsko-geodetskoj tehničkoj školi u Splitu. Tijekom pedagoškog rada svojim je predavanjima i terenskom nastavom potaknula neke od učenika da se posvete proučavanju, obnovi i zaštiti graditeljske baštine. Od 1979. do umirovljenja 1991. bila je zaposlena kao samostalna projektantica u Zavodu za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon odlaska u mirovinu, u istom je zavodu volonterski radila gotovo do same smrti.

Mirjana Marasović pred crkvom sv. Trojice (Foto-arhiv obitelji Marasović iz Splita)

Tijekom punih pedeset godina djelovanja, još od studentskih dana, odnosno od 1948., kada je bila suradnica povjesničara umjetnosti i konzervatora Cvite Fiskovića, Mirjana Marasović sudjelovala je u dokumentiranju, istraživanju i obnovi graditeljskog naslijeđa. Osim istraživanja Dioklecijanove palače i povijesne jezgre Splita te splitskih pučkih predgrađa, bavila se spomenicima Čiova, Lopuda, Mljeta, Pašmana, Primoštena, Solina, Trogira i Zadra. Krajem pedesetih godina XX. stoljeća bila je suradnica danskog arhitekta i arheologa Ejnara Dyggvea na inventarizaciji fragmenata kamene plastike iz Bazilike urbane u Saloni. Osobit doprinos dala je istraživanju srednjovjekovnih kasetiranih stropnih konstrukcija, u čemu je bila pionirka na ovim prostorima, te je bila vrsna stručnjakinja za kamenu arhitektonsku dekoraciju. Sudjelovala je u nizu arhitektonskih snimanja i terenskih istraživanja, izradi znanstvenih studija izvornog stanja Dioklecijanove palače te u izradi nagrađenog natječajnog rada za Regulacijski plan povijesne jezgre Zadra arhitekta i urbanista Berislava Kalogjere. Bila je autorica više projekata kuća za odmor i rekonstrukcija pučke arhitekture, niza projekata obnove povijesnih građevina, projekta uređenja i proširenja Muzeja grada Splita te koautorica nerealiziranih projekata prolaza po zidovima Dioklecijanove palače i obnove Monumentalne česme u Splitu. Njezin najpoznatiji rad jest obnova romaničkih šesterodijelnih otvora na kući obitelji Ciprianis na Narodnom trgu u Splitu.

Mirjana Marasović za terenskim stolom (Fotodokumentacija Muzeja grada Splita)

S mužem Jerkom, arhitektom, i njegovim bratom Tomislavom, povjesničarom umjetnosti, objavila je knjige „Crkva Svete Trojice u Splitu“ i „Crkva Svetog Jurja u Splitu“. Objavila je i nekoliko stručnih i znanstvenih članaka u domaćim i stranim publikacijama. Iza nje je ostao niz neobjavljenih zapisa.

Jerko Marasović, Tomislav Marasović, Mirjana Marasović i Ivo Petricioli (Foto-arhiv obitelji Petricioli iz Zadra)

Volonterski je prevodila stručnu i znanstvenu literaturu s nekoliko stranih jezika. Uz pomoć arheologa Branimira Gabričevića i arhitektice Ane Grubić s njemačkog jezika prevela je knjigu „Der Palast Diokletians in Spalato“ Georgea Niemanna. Knjigu je uredila njezina najmlađa kći Katja Marasović, također arhitektica. Djelo je objavljeno u izdanju splitskog Književnog kruga te je nagrađeno Poveljom Josipa Jurja Strossmayera za najuspješniji izdavački pothvat 2005. godine. U suradnji s kćeri Katjom, s talijanskog jezika prevela je Katastarsku knjigu terena K. O. Kaštel Stari iz 1831. godine. Gotovo do posljednjeg dana s francuskog jezika prevodila je knjigu „Spalato: le Palais de Dioclétien“ Ernesta Hébrarda i Jacquesa Zeillera.

Arhitektica Mirjana Marasović umrla je u Splitu 7. siječnja 1999. godine.

Mirjana Marasović: Gotička kvadrifora na pročelju Papalićeve palače u Splitu (Dokumentacija Zavoda za graditeljsko naslijeđe)

Napisao: Ivan Bošković
Lektura: Obitelj Bošković

Izvori:

Obitelj dipl. ing. arh. Mirjane Marasović
Tušek, Darovan, Marija (Mirjana) Marasović (1926.-1999.), Hrvatska obzorja, god. VII., br. 1., Split, 1999., str. 169.-170.
Marasović, Katja (ur.), Arhitekt Jerko Marasović: renesansni čovjek dvadesetog stoljeća, Split: Društvo arhitekata Splita; Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2024., str. 16.-19.