Unatoč naslovu, Smeće Andyja Mulligana nije knjiga za baciti. Radnja prati trojicu dječaka koji žive i rade na ogromnom smetlištu. Kad među smećem pronađu novčanik s novcem, dokumentima i ključem uvučeni su u opasnu priču koja nadilazi sve što su mogli zamisliti.

Iako je smetlište mjesto na kojem se život čini potpuno zaustavljenim, priča je sve samo ne statična. Radnja se razvija brzo, a česte promjene perspektive omogućuju da istu priču pratimo iz različitih kutova. Mulligan piše jednostavno i bez suvišnog patosa, pa se roman čita brzo, čak i kad se bavi prilično teškim temama.

Smeće pritom nije samo pustolovina. Mulligan izravno piše o korupciji, siromaštvu, zlouporabi moći i velikom raskoraku između onih koji imaju sve i onih koji nemaju gotovo ništa. Neki su dijelovi izrazito teški, osobito zato što su djeca u središtu priče i što se njihove okolnosti ne pokušavaju uljepšati. Autor ne ublažava ni opise nesnosnog smrada odlagališta ni mučne scene policijske brutalnosti. Posebno dobro funkcionira kontrast između dječje upornosti i svijeta odraslih, u kojem su novac, položaj i strah često važniji od onoga što je ispravno.

Upravo zato knjiga djeluje uvjerljivo, ne podcjenjuje čitatelja niti od teških tema radi sentimentalnu predstavu. Smeće je brza, mračna i iznenađujuće ozbiljna knjiga koja počinje kao avantura, a završava kao nešto mnogo neugodnije i, upravo zbog toga, bolje.