“I know nothing in the world that has as much power as a word. Sometimes I write one, and I look at it, until it begins to shine.”

Emily Dickinson

“Mjesec je luda mačka koja se sunča noću.”

Davor Šalat,
Zvijezde, davna lica spašenih

HIPOTEZE O IŠČEKIVANJU LJUBAVI

Bila sam umrla zvijezda i dječaci su govorili:

Ovdje je mračnije nego u zemlji

A ipak su zavirivali,

prinosili mi subote, mliječne zube,

prehodali mi iverje i žuljeve

Bila sam strpljivija od korijena i mladići su govorili:

Ovdje je mekano kao u majci

Bila sam dugoprsta bukva

na tankom rubu sjećanja

Tko iz drveta iznese ženu,

kupio je

pretklijetku

zdravog srca

Monika Herceg,
Vrijeme prije jezika

CRVENI PLOD

Žarkocrveni plod

leži u snijegu

mog malenog vrta.

Shiki,
Antologija japanskog haiku pjesništva

EROS

Eros, kojeg su Rimljani zvali Kupidon i Amor, bio je grčka personifikacija seksualne žudnje. Izvorno je zamišljen kao iskonska, fizička i elementarna sila koja je bila ključna za nastanak bogova i različitih sastavnica svijeta. U Teogoniji, priči pjesnika Hezioda o podrijetlu bogova, Eros je nastao iz velike Praznine (“Kaosa”) zajedno s Gejom (“Zemljom”) i Tartarom (“zemaljskim dubinama”), a opisan je kao najljepši ili najzgodniji među bogovima, sposoban nadvladati i bogove i ljude. Za grčke lirske pjesnike bio je lijep, mlad, zlatokos i zlatokril, s cvjetnim vijencem na glavi, ali naoružan lukom i strijelom za buđenje ljubavi, bio je i hirovit i ponekad okrutan. Više se nametnuo kao antropomorfno božanstvo plodnosti nego kao kozmička “prirodna sila”, pa su ga smatrali sinom Aresa i božice ljubavi Afrodite, koju su zajedno s njim pratili bogovi Potos (“Čežnja”) i Himeros (“Žudnja”) te harite (gracije, “milosti”) i božica Piteja (“Uvjeravanje”). Eros je igrao ulogu u mnoštvu mitova gdje je uzrokovao da se likovi međusobno zaljube: čarobnica Medeja u Jazona, bog Apolon u Dafnu i nesmiljeni Had u Perzefonu. No i Eros se zaljubio – u lijepu Psihu.

Annette Giesecke,
Antička mitologija A – Ž

---