Hvatajući sunčev vjetar u svoje aluminijsko jedro jedrim prema Jupiteru Ne tražim tamo Crni monolit niti me zanima Crvena pjega Čuo sam od ribara da je tamo viđena moja sredozemna medvjedica Ja plovim za njom i osluškujem kako odjekuju Svemirom udarci njenih peraja
Marko Silov danju igra knjižničara, a noću – književnika. Iza sebe ima jednu knjigu čudnog naslova. Kad ne tipka, sluša glazbu i fotografira; ponekad čak i u isto vrijeme.