Program je otvoren predavanjem mr. sc. Mirka Petrića, stručnog savjetnika pri Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Split, „Knjige i čitanje u suvremenoj kulturnoj participaciji: Hrvatska u europskom kontekstu“, u kojem je bilo riječi o kulturnoj participaciji te promjenama koje oblikuju odnos građana i prema knjizi i knjižnicama. Predstavljene su spoznaje iz istraživanja kulturnih praksi u Hrvatskoj i Europi te ukazano na važnost razumijevanja šireg konteksta u kojem se danas odvijaju čitanje i korištenje knjižničnih usluga. Posebna je pozornost posvećena društvenim, generacijskim i rodnim razlikama, životnim stilovima mladih te digitalnim praksama koje sve snažnije oblikuju način na koji provodimo vrijeme, dolazimo do informacija i sudjelujemo u kulturi.

Nakon predavanja održan je okrugli stol „Zašto još uvijek čitamo? Uloga narodne knjižnice u lokalnoj zajednici u 21. stoljeću“, koji je okupio ravnateljice i ravnatelje narodnih knjižnica Splitsko-dalmatinske županije. U razgovoru su sudjelovali Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela, Maja Kostović Radan, ravnateljica Gradske knjižnice Trogir, Ivan Peroš, ravnatelj Gradske knjižnice Solin, Grozdana Ribičić, ravnateljica Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu, Lea Smodlaka, ravnateljica Narodne knjižnice i čitaonice u Klisu, mr. sc. Mirko Petrić te dr. sc. Nada Topić, voditeljica Županijske matične razvojne službe za narodne i školske knjižnice.

Razgovor se otvorio jednostavnim, ali važnim pitanjem: zašto ljudi još uvijek čitaju? Sudionici su govorili o svom čitateljskom iskustvu, ali i o promjenama čitateljskih navika i potrebama korisnika, izazovima u privlačenju mladih, odnosu knjige i digitalnih medija te o tome kako knjižnice mogu odgovoriti na nove načine korištenja informacija. Posebno se razgovaralo o ulozi knjižnice kao prostora koji nadilazi posudbu knjiga – kao mjesta susreta, učenja, kulturnog i društvenog života, dostupnog svima bez obveze kupnje ili konzumacije. Otvorena su i pitanja budućnosti knjižnične profesije, utjecaja umjetne inteligencije, dostupnosti znanja te odnosa između onoga što knjižnica posjeduje i onoga što svojim korisnicima omogućuje.

Jedna od važnih poruka razgovora bila je da se budućnost čitanja ne može promatrati odvojeno od budućnosti zajednice. Knjižnica pritom nije samo mjesto na kojem se čuva i posuđuje knjiga, nego prostor u kojem se susreću ljudi, ideje, znanje i kultura.

U vremenu obilježenom ubrzanim protokom informacija, stalnom dostupnošću digitalnih sadržaja i sve kraćim vremenom koje posvećujemo čitanju, knjižnica može biti i nešto drugo, prostor tišine, sporosti i analognosti. Prostor u kojem ne moramo biti stalno dostupni, reagirati odmah ni istodobno pratiti mnoštvo sadržaja. Upravo zato knjižnica može biti vrijedan prostor otpora digitalnom ubrzanju i preplavljenosti informacijama – ne tako da odbacuje nove tehnologije, nego tako da ljudima omogućuje izbor, ravnotežu i vrijeme za koncentraciju, čitanje i susret s drugima.

Upravo u toj sposobnosti da istodobno prati promjene i čuva prostor za usporavanje, dubinu i neposredni ljudski kontakt leži jedna od važnih vrijednosti narodne knjižnice u 21. stoljeću. Knjižnice su potrebne ne samo zato što omogućuju pristup knjigama i informacijama, nego i zato što stvaraju prostor u kojem možemo zastati.