O Juditi
Kulinarski recepti iz Marulićeva doba
Splitski samaštrani jezik
Dalmatinski recept za usoljeni goveđi jezik u umaku od biranog sredozemnog bilja ne mijenja se još od doba Marka Marulića
Goveđi jezik nabodite komadićima slanine i klinčićima, natrljajte solju, sjeckanim češnjakom, usitnjenim korijandrom i pustite da pod opterećenjem odstoji nekoliko dana na hladnome mjestu. Nakon toga dobro ga isperite i skuhajte u vodi s povrćem za juhu. S kuhanog jezika ogulite kožu pa ga narežite na ploške i služite s hrenom, kaparima i slanim srdelama, a ako je topao s pireom od suhoga graška ili krumpira.
Foto: Konoba Mate (2019.) Samaštrani jezik (Fotografija). Instagram (12. 7. 2021.)
Marulićevi nasljednici
Neven Jovanović
Prijedlog za lead
Od rojenja Isukarstova u puti godišće šesto nakon dvi tisuće, na dvadeset i dva dni miseca aprila. U Splitu gradu. I visoko gore, ka Suncu, u nebesa, di se gužvaju poruke SMS-a. Marko Marulić ima nasljednike u Splitu. Ne - oni ne žive u samostanu ni u župnom dvoru; ne - ne griju stolce u znanstvenom zavodu ni u knjižnici. Oni izdaju CD-ove, sviraju gaže, slažu semplove i sjede na štekatu, na makijatu. I zovu se TBF.
Nahrupi u grupi
- 'Ajd baš da vidim kako ćeš to izvest. Što povezuje, molim te, TBF i Marka Marulića - osim geografskog porijekla, osim činjenice da su svi iz Splita? - Najprije satira. Kad ga jednom krenemo čitati, Marulić je danas najdojmljiviji, najnadahnutiji i najkonkretniji - najbrže pali - dok u satiričnom gardu slika grijehe i grešnike. Takvi nas reci, zbog nečega, najbrže katapultiraju preko barikada petsto godina stare čakavice, latinskog jezika, retoričkih figura, čega li - ispale nas ravno "u ložah na markati" (to su renesansni ekvivalenti štekata). A praktički nema Marulićeva teksta bez satiričnih pasaža. Pritom je njegova prva meta kompleks u se, na se, poda se: potrošačko društvo, čovječe.
Raskoša obroka i vina ko sarka
Učini žestoka Antonija Marka:
Silan po Rim tarka vlastele koljući,
Njih blago raztarka kuhačem dajući.
- Jednako tako i na posljednjem albumu TBF-a (MAXON Universal, Menart, 2004) - osim uvodne dokumentarne snimke cvrčaka, praktički nema pjesme bez satiričnih prizvuka. U crticama iz mediteranskog života ("UV zrake", "Guzice i sise", "Alles Gut") satira je možda stišana do razine zezanja na vlastiti račun - poput izbezumljenih glasova dvojice macho pripovjedača "Guzica i sisa", opkoljenih ljetnom plimom osamostaljenih ženskih atributa kao što su Židovi u Betuliji bili opkoljeni strijelama i kopljima Nabukodonosorove ratne mašinerije. Ali ostalo je satira najčišće vode. Recimo, prva reakcija hrvatske kulture na kladioničarsku maniju ("Papilova" - "po cili dan ja gledan teletekst"). Recimo, onaj proglas beskorisnog proizvoda iz junk-mail kataloga u prvom licu jednine ("Šareni artikal - noviji i bolji"). Recimo, jedna varljivo pitoma i jedna revolucionarno-himnična varijacija na temu hrvatskih ideoloških agonija ("Nostalgična" i "Heroyix"). Pa SF alegorije - "Tobogan" o galaktičkom dilanju istine ("nać će se koji rođo iz tih orbitala") i "Bog i zemljani": "Glupi gmazovi, ružni, lijeni prokleti im geni, bit će istribljeni"... Taj je svijet ujedno i vrlo srednjovjekovni: naopak, pun propadanja, kaosa, beščašća. Bio bi crnjak do neba. Kad ne bi bilo finih melodija.
U zemlji apsurda, zakon je ka "Burda"
pa se po njemu kroji, sve po zakonu, samo izbroji
začepi pravu rupu to je lako
kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon
zajebat sve nas, nema problema,
zakon je pun rupa poput goblena.
Kapital je pitar cvita demokracije
- Dobro, satiričari su i TBF i Marulić, shvatili smo. Ali zašto onda baš TBF, a ne, recimo, "Feral Tribune"? - Zbog muzike. - Čekaj, koliko ja znam, Marulić nije uglazbljivao svoje stvari. - Ne; ali ono glavno što je napisao na hrvatskom bilo je u stihu. U širokom spektru - od virtuozne glavolomke dvostruko rimovanog dvanaesterca, do pjevnih osmeračkih strofa. A čim je tu stihu, teku dvije struje: jedna sadržaja, druga ritma i rime. Nekad paralelno, nekad jedna protiv druge. Pa onda čitavo vrijeme stvar balansira: neka pažnja malo popusti, i slušat ćemo samo fluks, samo ritam i rimu, bit će prilično svejedno o čemu se radi. Sve to, smatram, vrijedi i za muziku - posebno za ekstramelodiozni rap kakav izvode TBF. Otkad su konačno na ovom albumu otkrili lijepe melodije, za razliku od one tutnjave na dva ranija albuma.
- - Poezija je ispričana muzika? Muzika riječi? - Ni ja to ne bih bolje rekao. Ali još je nešto ovdje važno. Objavljujući Juditu u knjizi, Marulić je bio cutting edge ranog 16. stoljeća. Posegnuo je za najmodernijim masovnim medijem svog doba, internacionalno popularnim i "vrućim", prenoseći u taj medij sadržaj na lokalnom jeziku - istovremeno odvodeći taj lokalni jezik nekamo gdje on još nije bio. Niti dvostruko rimovani dvanaesterci, niti izbor riječi i oblika u Juditi (gdje, osim dalmatinske čakavice, ima i kajkavskoga, staroslavenskoga, latinizama, turcizama, mađarizama) nisu "običan narodni" jezik. To je visoko stiliziran narodni jezik - njegova varijanta prikladna za ep. Isto kao... - ... kao što je hip-hop TBF-a forma američkih Crnaca u jeziku i melodijama s ulica modernog Splita. Ali su i jezik i melodije preoblikovani, prestilizirani. Te njihove uzduž-i-poprijeko rime!
- Je. Kao ono:
Gledan van, ludilo je dan
Al to je normalno skroz jer je kolovoz
I smokve cide med, u čaši topi se led
Tako brzo to ne moš više pit (Brad).
- A meni su super:
A ja bi rađe da bude utopija
Al reć će mi "Lud si! Nisi se uklopija!"
"Naiva! Ne može te izličit niti Pliva,
i Belupo skupa, jer si glupan!"
- Ili ono:
Sunce se jur zavi za more dolika,
dan za sobom zani, noć osta gorika.
Svu noć dijabolika družba starac dviju,
Misleć zla tolika, ne saža očiju:
Taj nesan bi njiju, da ini Susane
I bližik nje sviju, kimi briga gane.
- To ne znam.
- To je Marulić, iz "Susane".
Imati eura ka
petit beura
- Dobro, recimo da to sve donekle stoji. Ali Marulić je asketa, čovječe. Ovi dečki iz TBF-a to nipošto nisu! Pa onda, Bog. Za Marulića je književnost neodvojiva od Boga - književnost je način služenja Bogu i gotovo sve što je Marulić napisao okreće se oko Boga i religije. Sad mi reci da su TBF lektira za vjeronauk:
Živi li sloboda ispod nebeskog svoda
Il je na putu do Boga, ali koga?
svako pleme ima svoga i zato ne može bit sloga
Dogma je droga, roba koja dobro se proda.
- Za Boga i Bibliju i religiju svakako si u pravu. Tu mogu potegnuti možda da je Marulić govorio ljudima oko sebe ono što ne žele slušati. Kao TBF kad govore o našim zaboravljenim socijalističkim predživotima, o lizanju olatara, o Hrvatinama. Ili radije da ti kažem da su Bog i religija u renesansi pop-kulturni grund - kao što su to danas Arsen Dedić i rokenrol? Da je citiranje analogno semplanju, a obrada Đonija Štulića (pri čemu obrada ispada bolja od izvornika) parafrazi biblijske priče o Juditi?
- Ti si neozbiljan.
- Još nešto, o hedonizmu. Dok su Marulića činili društveno prihvatljivim u socijalističkom mraku, jako se isticalo njegovo uživanje u svakodnevici – svako mjesto gdje piše o jelu i piću, o ženskoj ljepoti, o lokalnim prirodnim ljepotama, o domovini. Ali ja mislim da je Marulićev hedonizam drugdje. On je hedonist verbalni. Uživanje u tekstu. I kad prenosi najtvrđu asketsko-dogmatičku poruku, Marulić je mora lijepo formulirati. On, kojem nikad nije dosta propagiranja posta i odricanja, ne može zamisliti književni izraz bez parova sinonima, bez nabrajanja i gomilanja. Ponizan je u rafalima retoričkih pitanja.
- Je, na tvoj način može se zbilja sve sa svime povezivati.
- Ali stvar je u odabiru, stari moj. Što ćemo povezivati, i s čime. Hoće li veza bit očekivana ili ne.
– Ukusna ili neukusna.
– Evala.
Izvor: Neven Jovanović. „Noga filologa - Marulićeva dica“. Zarez - Dvotjednik za kulturu i društvena zbivanja. VII/153, 21.4.2005., str. 46.
Nepoznati Marko Marulić
Humorist
Protiv današnjeg doba
Lucilije je nekoć, Horacije,
Petronije je, Perzije je nekoć
I Juvenal Akvinjanin je nekoć
Teške šibao mane svojom pjesmom.
Da su slučajno danas na životu,
Satiri bi ponestalo papira.
(preveo D. Novaković)
Pijani Peša
Peša pred očima svijeta na moju se djevojku čitav
Svalio, pijan ko čep, gubeći nad sobom vlast.
Bezbrižan javno je stao ramena joj dirati nježna,
Rukom poludjelom njen prebijeli grliti vrat.
Jadan sam: činio on je što sam bih učinio rado.
Smije li Bakho to - Amore, sretan ti put!
(preveo D. Novaković)
Protiv sudbine
Prijetvornom rukom Sudbina i dijeli i otima svaki
Položaj, novac i moć.
Visoke tornjeve gradi i sama razgrađuje potom,
S njima i kraljevsku vlast.
Okrutna ne zna za milost, a njenu su podložni hiru
Jednako vladar i rob.
(preveo D. Novaković)
Anka satira
...
Niki uči mudru knjigu,
A tim ti se uznosi;
Za dobiti nima brigu,
Malo domom donosi.
...
Još su nici jur prizrili
Ki se ženit čekaju;
Navraskani, osidili,
A zubi jim klapaju.
Izreke
"Čujem opominjače, no ne vidim djelatnike.
(Institucija, preveo B. Glavičić)"
"Sretan je onaj koji uvijek smišlja kako će dobro upotrijebiti život.
(Pjesma o pouci Gospodina našega Isusa Krista, preveo V. Gortan)",
"Jazik je zlo udo, ako se ne skrati,
Kaže sarce ludo, zaman vrime trati.
(Dobri nauci)",
"Umrit hotih videć da, ki blago ima,
Dobrotom ne sloveć, od svih čast prijima.
(Suprotiva slasti od blaga)"
"Mudrim valja nazivati samo onoga
tko se odlikuje svim duševnim dobrima
te raspolaže kako znanjem tako i čestitošću.
(Evanđelistar, preveo B. Glavičić)",
Marko Marulić – Autor termina „PSIHOLOGIJA“
…postoji detalj koji je, nažalost, ostao nezamijećen do danas, a koji nas u potpunosti obvezuje na potpunu reviziju uspostavljenog mišljenja o prvom javljanju riječi „psihologija“ u znanstvenom jeziku Evrope. Barem 66 godina prije Göckela (a također i nekoliko godina prije publikacije Melanchtonovih predavanja „O duši“), termin „psihologija“ je upotrijebio naš veliki humanist, pjesnik „Judite“, Marko Marulić (1450. – 1524.) u jednoj od svojih latinskih rasprava naš veliki humanist, pjesnik „Judite“, Marko Marulić (1450. – 1524.) u jednoj od svojih latinskih rasprava, koja nije još pronađena, ali čiji je naslov, „Psichiologia de ratione animae humane“, sačuvan u popisu Marulićevih radova koji je dao pjesnikov sugrađanin, suvremenik i prijatelj Franjo Božičević – Natalis u svom „Životu Marka Marulića iz Splita“
(Vita Marci Maruli Spalatensis).
Izvor: Kruno Krstić (članak je objavljen u „Acta Instituti psychologici Universitatis Zagrabiensis“, br. 35-48, str. 7-12, 1964., Filozofski fakultet, Zagreb)
Lik Marka Marulića
