Knjiga nastala na temelju zapisa s putovanja Srednjom i Južnom Amerikom.

Dobitnica Nagrade „Dijana Klarić“ za najbolji putopis 2026. godine!

Kako izgleda putovanje tijekom kojega, upoznajući druge ljude i njihove svjetove, neprestano preispitujemo i vlastiti?

“Tamo gdje duga dobiva boju” putopisna je zbirka kratkih priča nastala na temelju autoričina iskustva putovanja Latinskom Amerikom. Putujući Gvatemalom, Nikaragvom, Kostarikom i Kolumbijom, Martina Divić upoznaje različite ljude i njihove sudbine, susreće se s novim i nepredvidljivim situacijama te intenzivno promišlja o univerzalnim problemima siromaštva, mačizma, kriminala i kršenja ljudskih, osobito ženskih prava.

Pišući o drugima, autorica istodobno piše i o sebi. Uspoređuje svjetove koje upoznaje s onim iz kojega dolazi, povezujući prizore Latinske Amerike sa Zagrebom u kojem živi i Drvenikom u kojem je odrasla. Iz tih susreta nastaju priče o putovanjima, obitelji, odrastanju, strahu, ljubavi i ljudskoj povezanosti.

O KNJIZI SU NAPISALI:

„Kad je Martina Divić 2022. godine za knjigu Ne postoji sutra u Atru dobila Nagradu „Dijana Klarić” Hrvatskog kluba putnika za najbolji putopis, postalo je jasno da je hrvatska književnost dobila novu, iznimnu spisateljicu. No, pokušati svrstati njezine priče u bilo koji žanr značilo bi zaključati ih i podrediti pravilima žanra, a upravo su sloboda istraživanja i doživljaja početni porivi Martinina pisanja. Martina polazi od sebe, od svoje obitelji, od vlastitog iskustva i emocija, a potom ih nadograđuje tkivom koje donose putovanja: drugim prostorima i drugim ljudima, koje moramo razumjeti da bismo razumjeli i sebe.
S golemom empatijom za svijet oko sebe, autorica stvara kratke priče koje rezoniraju s onim najvažnijim što literatura može ponuditi – razumijevanjem, i putnika, i okoliša.
Tamo gdje duga dobiva boju iznimna je knjiga. Više pikarski roman nego zbirka priča s putovanja, ona je knjiga o bojama koje su ljudi u svijetu koji jest duga, a potrebne su vrlo profinjene oči da ih prepoznaju. „Bila je to samo obična vožnja autobusom. A znala sam da nije”, piše Martina u jednoj od priča u kojoj protagonistica postaje svjesna ljudi oko sebe. Istim ključem treba pristupiti i ovoj knjizi. Naizgled je to samo obična knjiga. Ali znamo da nije.“

— Želimir Periš

„Pisanje je moj pogon” izgovara na jednom mjestu u ovoj knjizi njezina protagonistica. Čitajući ova smirena svjedočanstva potrage za ciljem i smislom, za hranom za oči i onim opojnim osjećanjem bivanja strancem među potpunim strancima, nalazim da je to jedna od rijetkih pogonskih sličnosti i s mojim svijetom. Pisanje kao pogon! Ali s tekstom Martine Divić tu tek počinje cijela pripovijest o Latinskoj Americi, Drveniku, bakama, djevojčicama i dakako o siromaštvu svijeta i bogatstvu duha. I o ljubavi, naravno. Njih su dvoje na kaldrmama i u autobusima, pod ruksacima i kraj napunjenih pištolja, u nerazumljivim jezicima i daleko od svojih ishodišta. Njemu je vedrina zapisana u molekulama. Njoj je ostavljena tuga promatranja i strah za sutra, ali i snaga da se podigne s mokre planinske livade i krene prema avanturi.“

— Ivica Prtenjača

„Gdje god da idemo, uvijek nosimo sebe. Pa tako na višemjesečno putovanje po Srednjoj Americi Martina nosi djetinjstvo u Drveniku, bakine priče, svoje sumnje i strahove. Ali nosi i nešto što ovaj putopis čini tako posebnim: empatiju. Ulaženjem u djetinje radoznale razgovore s Carlosom, Hacintom i babom Elenitom, autorica nam otkriva bljeskove njihove kompleksne ljudskosti. Ali nam otkriva i mrak, ne samo Srednje Amerike već i vlastiti. Onaj koji uvijek strpljivo čeka u prikrajku, uobličen u strah, krivnju ili čežnju za vremenima koja se ne mogu vratiti. Stoga, ako volite knjige koje slave šarenilo ovog svijeta, ali se ne boje njegovih sjena, ovaj topao i nepretenciozan putopis upravo je ono što vam treba.“

—Luca Kozina

Martina Divić (1993.) odrasla je u Drveniku kraj Makarske. Diplomirala je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija odlazi u Afriku, a iz zapisa s tog putovanja nastaje njezina prva knjiga Ne postoji sutra u Atru, koja je osvojila Nagradu „Dijana Klarić“ za najbolji putopis 2022. godine.
Priče su joj objavljene u zbornicima, te na različitim regionalnim i domaćim portalima. Pisala je kolumnu za portal MissMama, scenarij za animirani film, a povremeno piše i poeziju.

Razgovor s autoricom moderirat će Luca Kozina.