U petak, 27. svibnja 2011. u 19:00 u Gradskoj knjižnici Marka Marulića bit će predstavljena knjiga Vesne Božanić Serdar “Navigavanje i žensko prigovaranje” u izdanju nakladničke kuće Redak iz Splita.
Knjigu će predstaviti Jagoda Granić i Anči Leburić.

Uvodna riječ autorice:
Zašto ovo pišem dvanaest godina poslije? U kutiji s blagom, između prvog ljubavnog pisma, nekakvog prastarog bedža, požutjele kartoline, ulaznice za koncert, poneke fotografije, Deset Božjih zapovijedi (koje mi je tata napisao
i sakrio u kufer prije velikog odlaska u Zagreb na faks) i još sto nevažnih stvari koje život znače,… čučao je dnevnik pisan na tankeru Katja. Iako se radi o priči čiji je početak bio negdje na engleskom moru 25. kolovoza 1997., ona počinje prije, ali ne završava iskrcavanjem s broda. Kako bilo da bilo, nakon dosta godina mala crna knjižica nekako me potakla da je ubacim u kompjuter i pokušam napisat priču kojoj sam, što od milja, što od grintanja, dala radni naslov Crna knjiga ženske navigacije a onda je Jagoda Granić kumovala knjizi s drugim naslovom: Navigavanje i žensko prigovaranje, obrazlažući da ionako na brodu stalno grintam i prigovaram, premda nisam bila na ribanju, ali jesam na navigavanju.

Iz predgovora:
… U spisateljskim procesima samorazotkrivanja, nije lako ostati iskren, uvjerljiv, simpatičan. Ogoljavajući sebe i vlastita iskustva, doživljaje i osjećanja, neminovno propituješ i druge ljude oko sebe, pogotovo one bliže, bliske, neudaljene. Tako propituješ onda i njihove, kao i svoje nedoumice, traganja, nesigurnosti. A, to ne mora biti i nije uvijek baš ugodno. Ponekad nije niti racionalno, niti tržišno efektno.

Sve su to prostori individualnoga, osobnoga, tjelesnoga, psihoanalitičkoga, podsvjesnoga, koje nismo uvijek spremni staviti na pladanj i drugima objelodaniti. Dapače, najčešće se skrivamo, glumatamo, usiljeno prolazimo kroz život i rad. Puno tu ima onoga našega, naše vlastitosti u kojoj neprestano propitujemo smisao svoga i tuđega postojanja. Tu se žene vjerojatno ne razlikuju od muškaraca. Ali, Vesna se u svemu tome razlikuje od većine nas!!!

… Dnevnik posjeduje i obilježja kratke priče kao književnoga žanra, prije negoli nekakvog putopisnog romana ili romana prostora. No, autorica ipak uspijeva artikulirati neke fabularne elemente u svojoj priči, jer nju kao centralni lik pratimo u određenom prostoru, u konkretnom vremenu, upoznavajući različite sredine i radove. Tu nema rastezanja ili nepotrebnoga gomilanja radnje. U svojim opisima autorica najbrže dolazi do srži, naglašavajući vješto ono što je vjerojatno i htjela izraziti, nekakvu ekspresiju, nekakvu impresiju ili nešto treće.

… Možda je ovaj Dnevnik još jedan, ali vrijedan, pravi ženski dokaz splitskoga dišpeta. Možda to vidim onda kada Vesna posvećuje svoj rukopis svima onima koji su joj znali reći ili promisliti na njen račun: “Joj, blago ti se!”.
Zar to nije još jedan zorni čin SPLITSKOGA DIŠPETA. Jer, Vesna je Dnevnik napisala kako bi nam svima poručila: “Eto vam vašega blaga!”
Pa, nek' tako ostane i u našim dojmovima: blago jednoga vremena!

Anči Leburić

O autorici:
Vesna Božanić Serdar rođena je 1965. godine u Splitu. U novinarstvu je aktivna više od 20 godina, a radila je u svim medijima (radio, tiskani mediji, televizija, Internet) te se usporedo bavila PR-om i organizacijom. Za vrijeme rada
na televiziji bila je asistentica redatelja za nekoliko dokumentaraca te realizirala i vlastiti dokumentarac. Tada se okušala u samostalnom pisanju scenarija i u režiji, a sada se prvi put uhvatila duže pisane forme. Povratkom u
tiskane medije, vratila se fotografskom aparatu pa uz svoje tekstove fotografiju profesionalno objavljuje gotovo deset godina. Aktivni je član Hrvatskog novinarskog društva, član Međunarodne federacije novinara, dopredsjednica Društva slobodnih novinara i Društva za zaštitu autorskih prava novinara.