Orson Welles “Proces” (The Trial) [1962] edukativna projekcija filma
26.3.2021.

SRIJEDA, 19. STUDENOG 2014. Plahog i povučenog bankovnog službenika Josefa K. (A. Perkins) netko je oklevetao, te su ga jednog jutra probudila dvojica policajaca […]
SRIJEDA, 19. STUDENOG 2014.
Film je osim na pariškoj željezničkoj postaji Gare d´Orsay velikim dijelom sniman i u Zagrebu, na Velesajmu, pred katedralom i na savskom nasipu, a manjim i u Dubrovniku. Welles sjajno koristi prirodnu i zadanu scenografiju, pa prepoznatljive zagrebačke vedute i kubusi velesajamskih zgrada dodatno naglašavaju ozračje tjeskobe, paranoje, izgubljenosti i nemoći pojedinca suočenog sa svemoćnim totalitarnim sustavom.
U vrijeme premijere “Procesu” se neopravdano prigovaralo da nije uspio sugestivno na ekran prenijeti uznemirujuću društveno-kritičku razinu Kafkina djela, najmračnije i najpesimističnije piščeve proze objavljene nakon njegove smrti 1925. godine, a Welles je pomalo ironično u obrani svog projekta tvrdio da je riječ o najljepšem filmu koji je ikad snimio.
Pored impresivnog vizualnog prosedea cjeline, za koji je zaslužan snimatelj Edmond Richard (Diskretni šarm buržoazije, Fantom slobode), čest suradnik Luisa Buñuela, “Proces” odlikuju iznimno sugestivna i atmosferična režija, izvrsna scenografska uporaba frojdovskim klaustrofobičnim i snolikim konotacijama obilježenih velikih zatamnjenih prostora, stubišta i predvorja, ekspandirajući ugođaj egzistencijalne nelagode i predodređenosti na tragičan kraj, te dojmljive glumačke interpretacije. U glavnoj ulozi nastupa A. Perkins (Prijateljsko uvjeravanje, Zimska ubojstva), koji je zahvaljujući potisnutoj seksualnosti i ovdje kao i u Hitchcockovu “Psychu” ostvario odličnu rolu. Uz Wellesa njegove su partnerice velike europske glumice J. Moreau (Lift za gubilište, Jules i Jim), R. Schneider (Bazen, Sissi) i E. Martinelli (Hatari!, Deseta žrtva).
Izvor: MojTV