SRIJEDA, 29. SVIBNJA 2013.

Izvadila je slike iz starog albuma. Morala ih je odlijepiti. Neke od njih su otpadale već pri listanju – čujem slabo šuštanje finog papira između krutih kartonskih listova – i kad ih je okrenula, na žućkastoj pozadini vidjela je smeđe ostatke ljepila. Kao da je samo ljepilo držalo na okupu tu prošlost.
Zatim ih je dala uokviriti. Samo moje. One najmanje u vitičaste srebrne okvire već potamnjele od izloženosti. Na kraju je sve te fofografije povješala po zidu iznad mog (bivšeg) kreveta, u mojoj ( bivšoj) sobi, pazeći da ih složi po redu, kako sam rasla. Fotografije su na poleđini imale datume ispisane zelenom tintom.Koliko je vremena provodila ovdje? Da li je ulazila svaki dan ili je jednom mjesečno obilazila sobu, polako otvarajući vrata, kao da sam ja još uvijek unutra?
Posljednja fotografija u gornjem desnom kutu je fotografija u kupaćem kostimu – moj prvi pravi kupaći kostim bio je jednodijelni, plave boje sa žutim volanom na grudima. Na njoj držim ruke nespretno prekrižene na trbuhu, kao da sam ih zapravo namjeravala podići malo više, da pokrijem grudi. Grudi se još ne vide -ne vide se izvana. Ali ja znam da su već tu, već se daju opipati tvrdi, bolni kružići. Imam jedanaest godina. Tu niz prestaje. Zašto mi je to učinila?

Ovaj odlomak iz romana “Mramorna koža” Slavenke Drakulić daje naslutiti svu kompleksnost odnosa majke i kćeri. Da li je fatalnija prevelika količina ljubavi i vezanosti ili premala? Postoji li uopće vaga koja može izmjeriti pravu količinu ljubavi?
Smiju li djeca ikada odrasti?
Odgovore na ova pitanja potražite na Književnom klubu u srijedu 29. maja u 18 sati u knjižnici Trstenik.
Voditelj je Dražen Šaškor, dipl. knjiž.