UTORAK, 18. OŽUJKA 2014.

Usred ljeta 1983. u Livnu dođoh na svijet koji je bio divan do moje 8.godine, kada je počeo rat i naveliko obilježio moj život…Prve komadiće nakita, tj. narukvice prijateljstva sam napravila početkom rata u skloništu od bakinih starih goblenskih končića.. Tada sam shvatila da bez obzira kakav je vanjski svijet ja mogu graditi unutarnji, koji će biti baš po mom guštu.. Crtala sam, plela, kukičala, radila makrame, nizala perlice …U to prestade rat i dodje “mir” (koji u Bosni ni dan danas ne liči na mir,,,), a s mirom je valjda došlo i vrijeme kad sam trebala izaći iz svog imaginarnog, bajkovitog svijeta i uključiti se u “normalan” život.
Rano sam se zaposlila i odselila iz rodnog grada, lutala i istraživala.. Usvoj svoj svijet bih se vraćala “na mahove”, kad bi želja da se likovno izrazim bila toliko jaka da bi me doslovno progonila dok ne nacrtam ili ne napravim ono što zamišljam.
Ipak “normalni” život nije ostavljao puno vremena za razmišljanje o bojama i crtama, što me poprilično frustriralo, pa sam u mojoj 27.godini došla na prekretnicu kada sam si postavila pitanje da li želim živjeti kako Sustav kaže da moram, boriti se za preživljavanje i raditi sve što je potrebno da zaradim neke novce ili ću se opet odseliti u svoj svijet, u sebe, i živjeti i raditi što volim i želim.
Sada mi je 30.godina, živim u malom selu na vrhu brda, imam 4 psa i svoj vrt, uživam u svakom danu i prilici da se igram s bojama i crtama. U zadnje vrijeme sam posebnu pozornost posvetila izradi bilježnica i obilježivača za knjige (bookmarkera) jer me oni vežu s mojom prvom ljubavi – Knjigom..
I zato sam presretna što mi se ukazala prilika da održim izložbu na meni svetom mjestu, u Carstvu knjiga, u knjižnici grada koji također ima posebno mjesto u mom srcu, u Splitu, koji je u godinama moga lutanja i traženja velikodušno otvorio svoje krilo da se udobno smjestim i u njemu pronađem dom.