Bio je to prvi prosinac pod francuskom upravom. Splićani još nisu bili zaboravili burne rujanske dane kada su se zajedno s Kaštelanima pobunili protiv novačenja za Dalmatinsku legiju i kada je vođama pobune namjesnik Dandolo izrekao stroge vremenske kazne. Ulice i trgovi vrvjeli su gizdavo odjevenim vojnicima Kraljevske garde i elitnog Jedanaestog linijskog puka, stalnim pratiocima glavnog stožera vrhovnog zapovjednika mladog generala Marmonta. On se je polovicom studenoga vratio iz Dubrovačke Republike gdje je uspješno ratovao protiv Rusa i Crnogoraca. Stožer je smjestio u Splitu, jer je odatle u slučaju potrebe mogao “u roku od dva dana sakupiti trupe i usmjeriti ih u svim pravcima” od Zadra do Dubrovnika. Naime, povjerljivi izvještaji koje mu je iz Carigrada slao francuski ambasador Sebastiani najavljivali su skori dolazak ruskog korpusa jačine 10.000 momaka u Dalmaciju. Da bi izbjegao svako iznenađenje od ruskog i austrijskog napada Marmont je naredio da se ojačaju utvrde Dubrovnika, Stona, Opuzena, Korčule, ali i Šibenika, Knina, Klisa i Hvara. Popunio je i splitske bitnice te naredio da se izgradi nova na jugozapadnom rtu Brača nedaleko Milne….”

Novi tekst gosp. Frane Barasa u Kaleidoskopu GKMM

http://www.gkmm.hr/frano_baras-prva_splitska_festa_od_napoleona.html