Lučac za sva vrimena

Vratimo li se u srednji vijek Split je tada, ovisno o matičnoj crkvi, bio podijeljen u četiri područja pa smo imali: sv. Duje (južni dio Palače), sv. Petar (sjeverni dio Palače), sv. Klara / sv. Mihovil (prostor prema jugu), sv. Marija / sv. Duh (prostor prema sjeveru).

Krajem 15. i početkom 16. stoljeća grad bilježi veliki kulturni napredak kao i priliv stanovnika. To su uglavnom prebjezi pred turskom najezdom iz naše Zagore i područja Hercegovine te Bosne. Formiraju se predgrađe Sv. Roka iz kojega izrasta Lučac i Sv. Križ kao preteča Velog Varoša, a u drugoj polovici 17. stoljeća tijekom velikog Kandijskog rata nastaju Manuš i Dobri.

Kod popisa crkvenih dobara iz 1397. javlja se oblik Arcuzum, a pok. prof. Perislav Petrić isto poistovjećuje s imenom “mali luk”, kao stjenoviti prirodni greben ili po domaću kosa koja se s južne strane Gripa spušta i u blagom luku savija na sjever. To potvrđuju i raniji zapisi kada 1226. Splićanka Rada ostavlja u zavjet samostanu sv. Stipana zemlju “kod lukova” (ad arcos), a isto se ponavlja 1250. samo je donatorica Marija, a primatelj crkva sv. Duje. Sama riječ radun po kojoj glavna ulica Radunica i nosi ime znači mala voda.
Plan mletačkog vojnog inženjera Giuseppea Santinia iz 1666. bilježi Lučac kao predgrađe, a u vizitaciji iz 1682. nadbiskupa Cosmija istočna strana grada ima isto ime (in suburbio uocato Luzaz).
Lučac uglavnom naseljava težačka populacija i često bivaju izloženi turskim pustošenjima dok se u sklopu bastionske obrane grada u 17. stoljeću nije izgradila tvrđava na Gripama.

U 18. i 19. stoljeću Lučac se širi prema Bačvicama (Spalaciuni), Poišanu i preko Toća sve do mora. Vrijedi napomenuti da je tu bilo nekoliko malih priveznih mulova te brodogradilište. Tamo negdje oko 1873. prokopan je usjek za feratu na rubu Lučca prema gradu, a 1877. je krenula i prva ferata prema Šibeniku preko Siverića.
Na rubnim područjima su bile i lučke crkve: Sv. Petar s kraja 9. st. (na jugozapadu), Sv. Roko iz 1603. (na sjeverozapadu), Gospe od Poišana te Sv. Dominik iz 13. st. (na ruševinama crkve sv. Katarine iz 6.st.).

Za razliku od Manuša koji je obilovao pitkom vodom (na planu iz 1666. je ucrtano 7 bunara) Lučani su imali problema sve dok 1880. nije obnovljen antički Dioklecijanov akvedukt i po samom Lučcu je postavljeno 6 javnih fontani od kojih je najveća bila ona ispred crkve sv. Petra. Navedena fontana ima 6 točila, zovu je i pazarska ili ona kod mosta, a evo upravo je i obnovljena na svoju 135. godišnjicu dolaska u Split.
Crkva sv. Petra je izgrađena u rasponu od 1863. – 1871. umjesto istoimene stare zavjetne crkve ribarske bratovštine. Od ostalih bitnih građevina treba spomenuti samostan koludrica sv. Klare (1880. – 1884.), klesarsku radionicu Bilinić iz 1885. na Zlodrinoj poljani u kojoj je šegrtovao Ivan Meštrović, pa Biskupovu palaču iz 1903. (arh. Iveković i Nakić), Režiju duhana iz 1905. (ing. Tončić), a iste godine i kuću Baranović (Trgovačka akademija), 1907. Tončićevu Obrtnu strukovnu školu smještenu u nekoliko privatnih kuća, zgradu Velike Realke iz 1910. na mjestu bastiona Contarini. Iste godine u samom Lučcu se gradi nekoliko većih kuća, kao npr. Kezićeva.

Pogled na rubni dio Lučca sa usjekom pruge

Plan grada iz 1926. godine 

Važno je i probijanje Tartagline ulice (poslije Prvoboraca, a danas Zvonimirove) 1929. godine, a onda se na njenom donjem djelu 1933. gradi kuća Lukšić, pa 1941. kuća Ivanišević i tako redom. Do 1930. kanalizacija je uvedena u 17 lučkih ulica, dosta je objekata dobilo priključak vode (javne česme gube značaj), ali Lučcu ostaje ona stara patina težačkog kvarta (kako se bilježilo Borgo Luzaz).

Tartaglina ulica

Zbog blizine luci i ferati, ali i zbog nepreciznosti bombardera tijekom Drugog svjetskog rata 1943 , a posebno 1944. Lučac trpi velika razaranja, oštećena je Biskupova palača, samostani sv. Dominik i sv. Klara, a srušene su crkve sv. Petra i sv. Roka. Ostao je prkositi samo zvonik sv. Petra i njegovih 5 zvona: Petar, Josip, Andrija, Roko i Jerolim, ali je sve to naknadno uklonjeno.

Porušeni dio Lučca u savezničkom bombardiranju u II. svjetskom ratu 

Porušena crkva sv. Roka u istom savezničkom naletu

Oštećena Biskupova palača i crkva sv. Petra u pozadini

Lučac pomalo prestaje biti težačko naselje, urbanizacijom i otvaranjem tvornica te procvatom trgovine nakon rata kada se naseljava velik broj radnika, a odumiranjem zadnjih generacija težaka poljoprivreda pomalo gubi značaj. Kada pogledamo katastar parcela i nekretnina iz 1832. na Lučcu je uglavnom težačko stanovništvo ili kako se onda pisalo težaške ruke, a obrađuju ogromne posjede većinom kao koloni na čitavom prostranstvu ondašnjeg Splitskog polja sve do Dujmovače. Tršćenice, Kamena, Mertojaka…

Poznate su lučke konobe, a i lučki artišti: kovači, bačvari, maranguni, sedlari, konopari, postolari…
Lučac je imao i svoje vridne žene, razigranu dičicu, pa tovare, konje i kare, vrtle ka’ đardine, sve ono što daje lipotu, smisao, dušu.
Evo još malo brojčano – zemljopisne statistike. Splitski knez providur Basegio 1725. navodi da Lučac i Manuš broje 612 stanovnika od kojih su polovina djeca, ali je ubrzo kuga sve to prepolovila.

Prema Splitskom Kažiputu iz 1913. grad se dijelio u 10 okružja. Okružje Manuš imalo je dva odsjeka: Gorni i Donji Manuš podijeljeni željezničkim usjekom, a Lučac koji se prostirao od Realke do Koludrica i od Sv. Petra do Gripa čak tri: Sveti Roko (Realka, Rokova i pobočne ulice i Gripe), Trumbućac (od Sv. Petra uz Radunicu do Kuzmića ulice i od Dupjančića dvori do Vinarice) te Vrh Lučca (Vinarica, Koludrice sve do Vrzova doca ispod Gripa), a glavari svih odsjeka su bili štovani težaci. Okružje Manuš imalo je 121 kuću i 248 ljudi, a Lučac 419 kuća i 726 ljudi.

Splitski almanah i adresar iz 1925. navodi da Manuš na površini od 0.196 km2 u 12 ulica ima 130 kuća i 1841 stanovnika, a Lučac na površini od 0.33 km2 broji 389 kuća i 4322 stanovnika raspoređenih u 32 ulice. Granice Lučca su definirane ovim redom: Prilaz vojvode Mišića, Iza tvrđave, Balkanska ulica, Poljička cesta, Smodlakina ulica, Zvonimirova, Kraj Sv. Petra i željeznički prokop.
Nakon starih zajedničkih matica za čitav grad prvi puta se od 1825. za Župu Lučac-Manuš ili Sv. Petar vode zasebne matične knjige i ovdje navodim prve: MKR (rođeni) 02. 01. 1825. – 10. 05. 1828. MKV (vjenčani) 01. 01. 1825. – 30. 12. 1827. i MKU (umrli) 1828. – 1841.
Osnovna škola Lučac osnovana je 1957. a 1960. preimenovana je u OŠ “Bruno Ivanović” da bi današnje ime dobila 1991. godine.
Lučac ima i svoju feštu – Dane Radunice koja je počela 1994., a istu su povremeno pratile i prigodne novine, mislim 4 broja.
Žile kucavice Lučca su dvije usporedne ulice Radunica i Rokova pa onda čitav niz onih ljepotica nazvanih po prezimenima tamošnjih starosjedilaca.
Danas su dva stara splitska kvarta spojena u jedan kotar Lučac-Manuš, ukupne površine 36 ha i broje oko 6700 stanovnika, u popisu imaju 46 ulica, a granice određuju Vukovarska, Ulica slobode, Zvonimirova, Zagrebačka i Livanjska. Lučac ima Župu Gospe od Ružarija, a na Manušu je to Sv. Roko.
Ovom splitskom predgrađu su posvećeni brojni zapisi, znanstveni radovi, osvrti, knjige, pjesme, snimane su reportaže i razne TV emisije, a dosta od navedenog je i u popisu literature korištene za ovu moju vremensku šetnju kroz Lučac.

Još tamo 1970. izrađen je elaborat o urbanističkoj cjelini Lučca kako bi ga se zaštitilo kao neku vrstu kulturne baštine grada, a 1975. je u okviru Provedbenog plana Splitskog poluotoka predstavljena i konzervatorska dokumentacija o Lučcu, nažalost sve to nije realizirano.

Lučac predstavljaju Lučani pa evo malo bogatstva tih prezimena: Čulić, Draganja, Dumanić, Duplančić, Dvornik, Ivanišević, Kaliterna, Kezić, Kukoć, Kuzmanić, Kuzmić, Ninčević, Ozretić, Peračić, Petrić Pervan, Ružić, Šakić, Šegvić, Trumbić, Viđak, ma neka se ne ljute oni koje nisam spomenija. A gdje su svi oni prišvarci, sve one naše lipe splitske žunte.

Bilo je tu puno poznatoga svita, ma tko bi sve popisa, pa ću zato stavit po jednoga predstavnika: dr. Ante Trumbić za pulitiku, Sonja Senjanović za lipotu splitske beside, Čičo za foje, Andrica Dumanić za pivanje, Jure Jerković za šport i Perislav Petrić za sve, jo, svitu koja maša.
To su van Lučac i Radunica – dva bisera, dvi perle ove naše lipe splitske kadene, nosite je uvik sa sobon i guštajte u njoj.

Nađan Dumanić

O AUTORU

Nađan Dumanić rođen je u Splitu, 29. lipnja 1962. Nakon završene Gimnazije “Ćiro Gamulin”, zvanje diplomiranog inženjera strojarstva stekao je na splitskom FESB-u. Radi kao profesor u Tehničkoj školi za strojarstvo i mehatroniku, Split. Pisanjem poezije i proze na splitskom govoru bavi se čitav život, intenzivnije u zadnje vrijeme kada izučava i povijest svoga grada i obitelji. Stalni je suradnik Radio Splita (humoristička emisija gosp. Vukovića), a radovi su mu objavljivani i nagrađivani u raznim tiskovinama i natječajima. Nastupao je prezentirajući vlastite uratke na brojnim priredbama i večerima humora. Neumorno proučava i bilježi splitski govor i običaje, sastavlja rječnike i zbirke splitskih frazema, piše aforizme, crta karikature…
Član je udruge Marko Uvodić Splićanin zahvaljujući kojoj je splitski govor i dobio status zaštićene nematerijalne baštine, a posebno ga veseli podučavanje mladih čakavaca. Od petnaestak pripremljenih knjiga svjetlo dana je zasad ugledala jedino zbirka čakavske poezije posvećena voljenom gradu – Moja dica od besid (Splitu na dar)

LITERATURA

Urbanistički i graditeljski razvitak predgrađa Lučac u Splitu, Stanko Piplović, Split 2006.
Splitska utvrda Gripe, Duško Kečkemet Split 1971.
Toponimi romanskog porijekla na splitskom poluotoku, Ana Kodrić/Marina Marasović Alujević, Filozofski fakultet, Split 2008.
Lučac u vizitacijama nadbiskupa Cosmija, Perislav Petrić, Kulturna baština 14 Split 1983.
Splitski toponimi, Perislav Petrić, Kulturna baština, Split1995.
Splitski nadimci i prišvarci, brošura Mrduljaš, Kovačić, Dvornik, Duplančić, Split 1981.
Spličani na didovini, Ante Duplančić, Škuna Split 2003.
Dani Radunice, Ivan Tokić, Vlastita naknada Split 2008.
Manuški jubileji – 100 god osnovne škole, Dragica Reljić, Split 2012.
Splitski almanah i adresar iz 1925. – Hrvatska štamparija, Zavičajna zbirka Spalatina Gradske knjižnice Marka Marulića
Splitski Kažiput iz 1913. – Općinsko upraviteljstvo Split Zavičajna zbirka Spalatina Gradske knjižnice Marka Marulića
DAST (Državni arhiv Split) – Katastar nekretnina iz 1832, Matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih za Župu Lučac-Manuš