“I often feel not so much like an artist as an archaeologist,
reconstructing a shattered picture that has been lying latent for
decades, waiting for me to come along and discover it. I find it
fascinating that the elements of this surreal image have been
there all along, hiding in plain sight in dusty old puzzle boxes
stacked together on someone’s game room shelf, unknown to
anyone until I came along and pieced it together. It makes me
wonder how many other such fragmented potential montages
exist out there amongst the world’s millions of jigsaw puzzles,
never to be “discovered” by anyone – and how many of them
may be even more striking that the ones I’ve managed to
discover so far?”

George Newman,
How great ideas happen

Michael Leonard

Vasilie Popescu iz Târgu Mureș, Rumunjska;
ljubavna veza u dvije rečenice

Moja žena, kojoj su sedamdeset i tri godine, zna reći: “Eh, da
mi je kosa od granja s gustim lišćem. Pa da možeš, kad god ti
zatreba svježina, gurnuti lice u taj razlistani gustiš.”

Vladimir Jankovski,
Skrivene želje, nemirna putovanja

Giuseppe Penone

Kuća izlaska

Osjećam
da mi korijenje
nije uzemljeno
čovjek bi pomislio
dobro je to
sad konačno
možeš putovati
izaći iz kuće
iz zidova
potražiti pukotine koje
si izbjegavao

Ali što mi sve
to vrijedi kad
sam okrenut naopako
u suhe grane
zabijene u zemlju

Davor Mandić,
Kuća

Mačak

Sav je crn, ali rep mu je električan. Kad spava na suncu, on je
najcrnja stvar koja se može zamisliti. Čak i u snu hvata
prestravljene miševe. Prepoznaje se po kandžicama, koje mu
izrastaju iz šapica. Strašno je mio i zločest. S drveća trga
ptičice prije nego što dozriju.

Zbigniew Herbert,
Naklon moje sjenke

GAMBOGE
(PANTONE 7409 C)

(Gambož) žuta koristila se od početka 17. stoljeća. Slikari su
bili oduševljeni njezinom svježom i prozirnom žutom bojom
koja se može naći i na slikama Rembrandta i Turnera. Uvozila
se s Dalekog istoka, a podrijetlo pigmenta nije bilo poznato.
Znalo se da dolazi iz Kambodže, pa odatle i ime. Također se
znalo da se dobiva od “nekog stabla”. Umjetnici Japana, Kine i
Indije koristili su tu boju stoljećima, mnogo prije nego je stigla
do Europe, nizozemskim trgovačkim brodom 1603. godine.
Gamboge je dolazio pakiran u male valjke. Dobivao se od
jedne vrste drveta Garcinia. Stablo, koje je moralo biti staro
barem 10 godina, zarezalo bi se spiralno oko debla, a na kraj bi
se postavila šuplja bambusova cjevčica. Sok iz drveta sakupljao
bi se u cjevčici godinu dana. Kada bi se bambus skinuo sa
stabla i rastvorio, ostao bi valjčić skrutnutog soka – boja
gamboge. Boja se koristila do kraja 19. stoljeća.

Proizvođač boja Winsor&Newton nastavio je dobivati pošiljke
boje sve do 2005. godine, iako je ona već početkom dvadesetog
stoljeća zamijenjena drugim, umjetnim pigmentima.

Diana Sokolić,
O bojama