Izložba „Gdje more ljubi kamen” u slojevima akrila i prozračnosti akvarela razotkriva kamene kuće, uronjene u titraje vlastitih odražaja na morskoj površini.

U tom suptilnom dijalogu svijetla i teksture, osjeća se snaga mora koje neumorno oblikuje obalu, nasuprot nijemoj, ali nepokolebljivoj postojanosti dalmatinskog kamena.

I taj ples mora, zavodljivi, vatreni tango ili pak dostojanstveni, lepršavi valcer u dodiru sa čvrstinom kamena, umjetnici su spojili u izričaju svojih vizija i emocija, u koloritu vječne i neizbrisive ljepote prirode.