Pred nama je novi, ujedno i posljednji, ciklus Tinela.
Nastavljamo tamo gdje smo stali, s
dvomjesečjem SVIBANJ-LIPANJ!

Za razliku od prvoga, koji je brojao 10 izdanja,
drugi će ciklus sadržavati 5 izdanja,
što znači da se opraštamo u siječnju.

A do tada…

Uživajmo u letu!

“We read books to find out who we are. What other people, real or imaginary, do and think and feel – or have done and thought and felt; or might do and think and feel – is an essential guide to our understanding of what we ourselves are and may become.”

Ursula K. Le Guin

Jess Allen

“Ušao je dašak vanjskog zraka i prostrujio hodnikom. Zatim su se, u tren oka, u zgradu slili ljudi – oni koji su vrebali iz vrta i oni koji su sjedili na zidiću, a za njima jutarnji pospanci, školske grupe, poslovni ljudi, roditelji s dječjim kolicima pristigli na čitaonicu, studenti, beskućnici koji su jurili ravno u toalet da bi odmah potom stali u red pred kompjutorskim centrom, znanstvenici, zgubidani, čitatelji, znatiželjnici i oni koji su samo željeli skratiti dosadu – i svi su nešto bučno zahtijevali: Rječnik irskih umjetnika ili Junaka s tisuću lica, ili Lincolnovu biografiju, ili časopis Pizza danas, ili Sve o pletenju na naprednoj razini, ili fotografije lubenica iz Doline San Fernando, snimljene 1960-ih, ili Harryja Pottera – uvijek Harryja Pottera – ili bilo koju od milijuna knjiga, pamfleta, zemljopisnih karti, partitura, novina i slika koje knjižnica ima. Nadirali su poput žive ljudske rijeke, poput bujice, i tražili knjige s najpopularnijim imenima za bebe, biografije Charlesa Parnella, zemljopisne karte Indiane, savjet knjižničara za neki roman koji je romantičan, ali ne i sladunjav; prikupljali su informacije o porezima, išli na poduku iz engleskog jezika, gledali filmove i istraživali obiteljska stabla. Sjedili su u knjižnici jednostavno zato što je ondje ugodno sjediti, a ponekad su radili i ponešto što s knjižnicom nema nikakve veze. Toga jutra na Odjelu za društvene znanosti neka je žena za stolom za čitanje prišivala perlice na rukav pamučne bluze. Na jednom mjestu za tihi rad u Odjelu za povijest muškarac u prugastom odijelu koji je pred sobom imao knjige, ali ih nije čitao, držao je pod rubom stola vrećicu Doritosa. Glumio je da suspreže kašalj svaki put kad bi pojeo komad čipsa.”

Susan Orlean,
Knjiga o knjižnici

Vanni Viviani

DIVLJE STABLO

Rastao sam kao divlje stablo
Nitko me nije zalijevao
obrezivao, nadohranjivao

Kiša je natapala
moje korijenje
oluja lomila i odnosila
suvišno granje

Pored debla
ljudi su se voljeli

Ljubav je urezivala izbojke
dobio sam plodove
zdrave, pravedne
koji liječe izmučeno srce
što se razlistava po krošnji

Borben Vladović,
Srcolika cigla

“Kad sam bio tvojih godina – rekao je – po cijeli dan sjedio sam u šumi i testirao svoje kvalitete pisca i pjesnika pokušavajući sve nijanse zelene boje oblikovati u riječi. Nije mi išlo. Zbog toga sam prestao tjerati karijeru na tom području i bacio se na objavljivanje adresara.”

Arnon Grunberg,
Plavi ponedjeljci

“Chartreuse (šartrez) kao ime boje spominje se prvi put 1884. godine iako su slikari takvu boju koristili i prije. Posebno je bila popularna kod impresionista da bi je art nouveau zamijenio smaragdno zelenom, a art deco ponovo vratio u modu. Od tada do danas kontinuirano je prisutna u modi, dizajnu i slikarstvu.

Boja se dobiva miješanjem žute i vrlo malo pariško plave.”

Diana Sokolić,
O bojama