Lučac za sva vrimena

“…Lučac uglavnom naseljava težačka populacija i često bivaju izloženi turskim pustošenjima dok se u sklopu bastionske obrane grada u 17. stoljeću nije izgradila tvrđava na Gripama.
U 18. i 19. stoljeću Lučac se širi prema Bačvicama (Spalaciuni), Poišanu i preko Toća sve do mora. Vrijedi napomenuti da je tu bilo nekoliko malih priveznih mulova te brodogradilište. Tamo negdje oko 1873. prokopan je usjek za feratu na rubu Lučca prema gradu, a 1877. je krenila i prva ferata prema Šibeniku preko Siverića.
Na rubnim područjima su bile i lučke crkve: Sv. Petar s kraja 9.st.(na jugozapadu), Sv. Roko iz 1603.(na sjeverozapadu), Gospe od Poišana te Sv. Dominik iz 13.st(na ruševinama crkve sv. Katarine iz 6.st.).
Za razliku od Manuša koji je obilovao pitkom vodom (na planu iz 1666. je ucrtano 7 bunara) Lučani su imali problema sve dok 1880. nije obnovljen antički Dioklecijanov akvedukt i po samom Lučcu je postavljeno 6 javnih fontani od kojih je najveća bila ona ispred crkve sv. Petra. Navedena fontana ima 6 točila, zovu je i pazarska ili ona kod mosta, a evo upravo je i obnovljena na svoju 135. godišnjicu dolaska u Split…”