Idemo na Bačvice... I

Uz 130. godišnjicu otvorenja prvog drvenog kupališta Bačvice, 120 godina izgradnje Vile Rosina i 100. obljetnice izgradnje prvotne jezgre Hotela Park u Splitu, profesor Frano Baras priredio je feljton u četiri nastavka.

Počelo je prije 130 godina

     Blagodati morskog kupanja poznavali su Splićani od davnine. Prvo malo kupalište na sojenicama Bagno Polo bilo je sagrađeno već 1878. u gradskoj luci zapadno od Matejuške. Nakon što je u neposrednoj blizini 1927. proveden ispust gradske kanalizacije, isto je zatvoreno. Prvo drveno kupalište u uvali Bačvice podigao je Ivan Košćina 1891., dakle iste godine kada je započela izgradnja splitskog Narodnog kazališta! Bilo je to slikovito drveno zdanje sa središnjim paviljonom i s dva krila po trideset kabina. Paviljon je u prizemlju bio ostakljen, a na katu se nalazila otvorena veranda sa strehom. Istočno krilo dijelio je od zapadnoga mali drveni gat posred kojeg se uzdizala visoka drvena ograda. Naime, istočni je dio bio namijenjen ženama i djeci, a zapadni muškarcima. Iz 'moralnih' razloga kupači su bili strogo odijeljeni. Iz gradske luke do kupališta na Bačvicama plovio je poseban parobrodić, poslije je vozio i konjski omnibus obitelji Tome Kaliterne. Kupalište Košćina raznijela je orkanska oluja 1915. u jeku Prvoga svjetskog rata. Od spašene drvenarije austro-ugarske vojne vlasti improvizirale su desetak kabina i kućicu za čuvara na samoj obali. Poslije je tu građu otkupila splitska Općina i dopunivši je novim dijelovima otvorila 18. svibnja 1919. Općinsko kupalište s trideset kabina.

Idućih deset godina Općina o svom trošku dograđuje i dotjeruje kupalište. Duboko u more istureni su mostovi, platoi i skakaonice, podignuta je i nova ulazna zgrada. Uvode se usluge (brijačnica, buffet, unajmljivanje kostima). Ugrađuje se više tuševa, a svaka je kabina bila opremljena ogledalom i vješalicom. Kupalište je 1928. raspolagalo s više od stotinu kabina! Split je te godine brojio 36.818 stanovnika, a od 1. lipnja do 1. listopada kupalište je posjetilo 115.000 osoba (od toga 18.000 djece). Radnim je danom navraćalo 1000 do 1200, a blagdanom 1500 do 2500 kupača. Jedna trećina bili su strani turisti. Ovi se podaci odnose samo na Općinsko kupalište Bačvice. Naime,  u vrelim ljetnim danima brojni Splićani osvježavali su se i po ostalim prirodnim kupalištima na: Špinutu, Glavičinama, Zvončacu, Balunima, Firulama, Zenti, Trsteniku... Iste godine Split je imao 12 hotela, ali samo s 240 soba i oko 450 postelja, 19 prenoćišta i 14 kavana i zdravljaka. (Usporedbe radi napominjem da je Dubrovnik tada imao ukupno 700 turističkih postelja!) Ipak, Split je već tada među stranim turistima slovio kao "najživahniji i najzabavniji grad na Jadranu". Zato su se splitski turistički radnici nadali da će se nova četvrt Bačvice ubrzo razviti u "veliki moderni internacionalni kupališni rajon".

Otpočetka je splitska mladež običavala organizirati na Bačvicama niz priredaba. Osobito su uspješne bile one održane 7. i 8. kolovoza 1921. povodom 30. obljetnice osnutka kupališta. Večernji koncert priredila je Splitska filharmonija (osnovana 1919.). Već spomenuti ugostiteljski objekti i drveno kupalište bili su okićeni niskama raznobojnih električnih žarulja (Split je dobio struju 1920!) i balona. Po mirnom moru plovili su deseci lađica s razapetim lampionima u kojima su gorjele voštanice. Tisuće razdraganih Splićana pohrlile su u vrelu kolovosku noć. U 20 sati bljesnuo je vatromet i planule bengalske vatre, pa se sva uvala – kako je zapisao kroničar – pretvorila u maštoviti krajolik iz tisuću i jedne noći. Koncert je otvorila operna pjevačica Bonačić-Kočonda s mužem uz pratnju kvarteta. Poslije je emigrantski ruski Teatar Šišmiš izvodio razne šaljive pjesme. Tek u 23 sata nastupila je Filharmonija popunjena sviračima iz vojnog orkestra pod ravnanjem maestra Brezovšeka. Istodobno je posjetiteljima bio na raspolaganju prigodni bazar, igranje tombole, lutrije itd. Sutradan, u nedjelju, priređena su natjecanja koja je organizirao Plivački olimpijski pododbor. Muškarci su plivali na 100, 400 i 1000 metara; žene 200 metara, a djeca 50 metara. Natjecalo se i u skokovima te ronjenju. Naročito zanimanje izazvale su štafete 4 x 100 metara u kojima su nastupali za društvo Firule (Raunig, Gabelić, Katavić, Jakaša), a za društvo Baluni (Reić, Pilić, Bettini, Macanović). Rekordno ronjenje u dužini od 65 metara postigao je stanoviti Muller. U vrtnom restoranu Hotela Imperijal nastupali su 1925. članovi Hrvatskoga narodnog kazališta iz Zagreba. Društvo Balkan, također iz Zagreba, priredilo je 1928. veliki koncert na samom kupalištu.

Naslućujući ugostiteljsko-rekreativnu budućnost tog predjela, gradonačelnik Vicko Mihaljević već je 1907. potaknuo osnutak Društva za poljepšavanje Bačvica. Za prvog predsjednika bio je izabran sin težačkog Lučca dr. Ante Trumbić, budući istaknuti hrvatski i jugoslavenski političar. Glavna svrha Društva bila je: "uređenje puteva, ulica, drvoreda i staza te sađenje i pošumljavanje zemljišta". Na platou između Vile Rosine i restorana Kaliterna održan je 1908. veliki "Sveslavenski miting" na kojemu je govorio i poznati češki državnik T. G. Masaryk. Iz sačuvanih fotografija vidimo da je toj slikovitoj pučkoj fešti pribivao osobito veliki broj splitskih težaka, ali i predstavnika susjednih općina u narodnim nošnjama. Zalaganjem Društva, a uz pomoć Općine, izgrađen je put uz more (danas Preradovićevo šetalište), postavljen drveni most preko željezničkog usjeka te istočnim obronkom Katalinića briga napravljen put do Obale.

    Daljni obrisi današnje četvrti Bačvica zacrtani su na temelju međunarodnih natječaja za urbanističku regulaciju Splita. Put što je vodio neposredno uz uvalu pomaknut je sjevernije te se preko Sunčanice (danas istočni dio Preradovićevog šetališta) nastavljao  na Put Firula. Trasiranje nesuđenog 'velikog splitskog bulevara' koji je trebao voditi od Kupališta preko Gripa i Balkanske ceste do ulaska u marjansku šumu, počelo je 1933.-34. Nažalost  napravljen je samo početak (danas Šetalište Bačvice) u širini od 35 metara s dva jednosmjerna kolnika po 7 metara te nasadama i pješačkom stazom u sredini širine 21 metar. U ulicama Matije Gupca i Viškoj bili su zasađeni prvi drvoredi, a između njih trasirane nove manje ulice. Potpuno su izgrađene zgrade na zapadnoj strani nekadanje Jadranske ulice (danas Prilaz braće Kaliterna). Započeta je izgradnja velikog trga (danas Trg Mihovila Pavlinovića) s nizom lijepih trokatnica i četverokatnica od bijela kamena. Njihova uglovnica Bratimska blagajna dovršena je 1938.-39. Istodobno su nicale i druge pojedine stambene zgrade te više raskošnih vila...

    Tih godina Bačvice (plaža-kupalište, dječji park, šetalište s nekoliko hotela i vrtnih restorana) predstavljale su tipično mediteransko mini ljetovalište. Domaćim i stranim gostima ljetovanje na Bačvicama bilo je znak prestiža. Splićanima, naprotiv, one su bile tjedni ili svakodnevni dio ljetnog rituala. Brojne generacije proplivale su u toj jedinstvenoj pješčanoj uvali, osjetile grkost soli, žestinu sunčanih zraka, baršunasto milovanje maestrala. Po njihovim šumarcima i perivojima doživjele su prve ljubavne zagrljaje...

Poželjeti je da u ovoj trostruko jubilarnoj godini s radio valova čujemo češće nekoć toliko popularnu amatersku, a toliko privlačnu pjesmicu šjor Ive Ružića Kalada (1942.-2014.) Idemo na Bačvice, Bačvice...

"Kad se sa bijelim brodom vraćam u splitsku luku,
Pogled mi odmah padne na ljepoticu Bačvice plažu

Divim se tom prostranstvu gdje stabla tamarisa hlade
osvježuju kupače koji su došli sa svih strana Svijeta

i predivan pijesak u kojem djeca uživaju u igri
i fino usitnjeno žalo koje krasno svjetluca obasjano zrakama Sunca

Idemo na Bačvice, Bačvice, Bačvice,
Idemo na Bačvice, Bačvice, Bačvice,

Idemo na Bačvice, Bačvice, Bačvice,
Idemo na Bačvice, na Bačvice!

Kad se sa bijelim brodom vraćam u splitsku luku,
Pogled mi odmah padne na ljepoticu Bačvice plažu,

i fino usitnjeno žalo koje krasno svjetluca obasjano zrakama Sunca,

Najljepšu plažu na Svijetu,
tamo se kupaju ljepotice iz Hrvatske i cijeloga Svijeta!

Refren

 

Preuzeto s HRT Radio Split

KALENDAR DOGAĐAJA