Djetetovo dijete

Autor: Barbara Vine

Dostupnost knjige provjerite u katalogu

Ruth Rendell je pod pseudonimom Barbara Vine poznata  kao spisateljica kiminalističkih romana. Ovo joj je četrnaesti roman napisan pod pseudonimom. Romani koji su prevedeni na hrvatski su: Dimnjačarov sin, Rođendanski dar, Godišnjica, Nijedna noć nije preduga i Oko koje vidi u tami.

Toby Greenwell je 2011.godine donio iz vlastite naklade knjigu koju je njegov otac napisao i tiskao u vlastitoj nakladi. Knjigu Djetetovo dijete nikad njegov otac nije objavio, a razloge nikad nije saznao. U ruke ju je dobila Grace, a nju je preporučio njen brat Andrew. Njegov otac je htio da bude objavljena onako kako ju je napisao jer priča o homoseksualnim parovima, pravima, stavovima kao i o stavovima prema maloljetnim trudnim djevojčicama te ženama koje su odlučile roditi nezakonitu djecu.

S obzirom da je Grace pisala doktorat na temu prava žena tijekom drugoga svjetskog rata prema 2011. godini kao i ravnopravnosti spolova, samohranim majkama, uzela je knjigu i obećala ju je pročitati. Toby ju je htio izdati u spomen na njegovog oca, pisca Martina Greenwella.

Grace i njezin brat Andrew nasljedili su bakinu kuću i odlučili se useliti u nju zajedno. Kad im se pridruži bratov partner odnosi između njih troje ubrzo postaju napeti, a Grace uradi ono što nikad nije mislila da će učini i izda vlastitog brata. Andrew napusti dom sa partnerom, a ona pronalazi  izlaz u knjizi koja je  pripovijest o čovjeku koji kasnih dvadesetih godina živi u laži sa svojom sestrom  koja nosi izvanbračno začeto dijete. Dok se razvija sudbina to dvoje likova, Grace počinje shvaćati da njezin život jezovito podsjeća na njihov. Trudnoća uistinu mlade djevojke, odbačene od strane roditelja, zastarjele načine života i bijeg u pokušaju pronalaska mira i sreće, bratska ljubav koja ne pozna granice – sve to krasi taj tajanstveni roman.

Čitajući knjigu ušla sam u svijet koji se ne razlikuje toliko od današnjeg. Stavovi se još nisu promijenili, svijet se i dalje dijeli.  Teoretski daleko smo dogurali po pitanju napretka društva, priznavanja prava homoseksualaca, samohranih roditelja i ljudi raznih rasa. Ljudski umovi su još uvijek skučeni, a mentalitet nam je takav da brojimo krvna zrnca. Žalosna je činjenica da djeca dosta često ostaju bez roditeljske podrške kada se dokaže da nisu baš tako savršena kako se prikazuje okolini.