Roman je napisan u dnevničkoj formi kao intimna ispovijest Valerije, 43-godišnje supruge, majke i službenice koja živi u Rimu urednim i skromnim građanskim životom.
Kada svoje misli i osjećaje počne zapisivati u malu crnu bilježnicu koju nabavlja sasvim slučajno kupujući cigarete za supruga, a čija je kupnja zabranjena, Valerija ne sluti kako će to postati zapis kraha mnogih iluzija o braku, djeci, ženskim pravima i krhkom komforu građanskog života. Iskaz je ovo oslobođen uloga, ograda i pretvaranja, a zapisane misli kristalno su jasan uvid u složene obiteljske odnose, opterećene olovnim tradicijskim uvjerenjima i nužnošću da ih se oslobodi. Proturječnost koju nosi želja žene da se oslobodi nametnutih tradicijskih uloga i da se istovremeno iza njih sakrije najdojmljivije je obilježje romana. Svjesnost vlastite (ženske) moći i nemoći, podređenost obitelji i potrebama njezinih članova nauštrb vlastitosti, ulaganje u očuvanje obitelji kao jedinog smisla života uz jasno ocrtane uvjetovanosti pojedinih odnosa unutar obitelji ono je što ovaj roman čini i danas aktualnim. Uloga žene u društvu i obitelji nejasna je i dalje, žene su rastrgane između (društveno) prihvatljivih i neprihvatljivih životnih koraka, stalno pred izborima koji se međusobno isključuju. Valerija kroz zapise putuje prema oslobođenju, unatoč stalnom pokoravanju potrebama drugih uz pokoji otpor koji još više naglašava neumoljivost ljubavi koja istovremeno ispunjava i guši, da bi završila putovanje svjesnom odlukom, koji odjekuje dugo nakon čitanja.
O autoru
Alba de Céspedes
Alba de Céspedes (Rim, 1911.) unuka je prvog predsjednika Kubanske republike - Carlosa Manuela de Céspedesa. S dvadeset godina počinje raditi kao novinarka, a prvijenac L’anima degli altri objavljuje 1935. Za vrijeme rata bila je aktivna u pokretu otpora te je čak dvaput bila u zatvoru. Do smrti 1997. objavila je dvadesetak knjiga. Zabranjena bilježnica njezin je treći i najpopularniji roman.