Zorina poezija je bogata slikama, to je gotovo bujica motiva: od polja do mora, od širokih planova poput nasada levande ili crvenog neba nad gradom u sumraku, do detalja poput staroga šumpreša (glačala) na žeravu.

pak, najupečatljivije su pjesme s temom mora i odnosa prema moru, kao i one koje govore o ljubavi i čežnji prema Hvaru. Razumljivo. U moru i raznovrsnim stanjima mora Zora vidi i prepoznaje svoja emotivna stanja, od onih djetinje dobi do mladenačkih i zrelih, a u pjesmama posvećenim Hvaru progovara njena duboka nostalgija za zavičajem. Upravo su pjesme Hvaru, zbog toga jer su nastale u svojevrsnom egzilu, u Splitu, po mom sudu najzdušnije i najosjećajnije u njenom opusu…

__Marinko Petrić

Stihovi Zore Depolo, pisani čakavskim dijalektom, bez ikakvih nabora i nadogradnji višestruko se referiraju na otočni, malomještanski i uzmorski život. Taman toliko koliko treba, i ni malo više, autorica stihove kazuje „prigušenim”, mekim jezikom Hvara, ponekad s arhaičnom patinom, izražavajući se kao da želi povjeriti tajnu – krajolika, s kojim se ona poistovjećuje do te mjere da se njime duhovno hrani. Stoga se cijela njena knjiga može odrediti kao poezija sjećanja, samoidentifikacije, duboke nostalgije…

__Nera Karolina Barbarić