Mali ciklus dokumentarnih filmova Petra Krelje
11.11.2020
Utorak, 3. ožujka, srijeda 4. ožujka i petak 6. ožujka 2009. u 18:00 Prvog tjedna mjeseca ožujka u Velikoj dvorani Središnje knjižnice održat će se […]
Utorak, 3. ožujka, srijeda 4. ožujka i petak 6. ožujka 2009. u 18:00
Prvog tjedna mjeseca ožujka u Velikoj dvorani Središnje knjižnice održat će se projekcije tri recentna dokumentarna filma poznatog filmskog i TV redatelja, scenarista i filmskog kritičara Petra Krelje.
U utorak, srijedu i petak s početkom u 18 sati prikazati će se tako redom filmovi “Preko granice”, “Moja susjeda Tanja” i “Drugi Dubrovnik” koji je netom prikazan na festivalu ZagrebDox.
Program:
Utorak 3. ožujka, 18:00
Velika dvorana Središnje knjižnice
“Preko granice” (2008., 58 minuta)
Kratki sadržaj:
S jedne strane granice hrvatsko mjestašce Gunja, a s druge Brčko koje u Republici Bosni i Hercegovini ima status distrikta. Povezani su mostom preko kojega, bez osobitih formalnosti, svakodnevno, u oba smjera, kolaju ljudi, a za radnih dana i oveća grupa školaraca iz Gunje. Ta su djeca (budući da Gunja nema srednje škole), prisiljena školovati se u susjednoj, a ne u svojoj državi. Razlog tome je siromaštvo njihovih obitelji koji im ne mogu plaćati skupe vozne karte do gradova u Hrvatskoj koji imaju srednje škole.
Srijeda 4. ožujka, 18:00
Velika dvorana Središnje knjižnice
“Moja susjeda Tanja” (2006., 60 minuta)
Kratki sadržaj:
Početni životni “peh” 57–godišnje Tanje Kursar (rođena izvanbračno, kao “kopile”) trajno je obilježio njezin život: djed je dugo nije htio priznati, ravnodušna oca je, slučajno, srela tek dva puta u životu, rastrojeni očuh ju je maltretirao, muž varao… Sve je izdržala. Sama je podigla dvoje djece, sama si je našla posao, smogla snage završiti školovanje, čak “zaigrala” na filmu…
I danas – jača nego ikada – odvažno živi svoj život (www.film.hr)
Petak 6. ožujka, 18:00
Velika dvorana Središnje knjižnice
“Drugi Dubrovnik” (2008., 30 minuta)
Riječ je o vrlo emotivnu i intrigantnu, pa i prilično provokativnu djelu, priči o turobnim i tjeskobnim sudbinama tridesetak beskućnika različitih nacionalnosti, nerijetko duševno i tjelesno hendikepiranih i deformiranih ljudi među kojima ima priličan broj vječnih ratnih izbjeglica iz BiH, koji su privremeni smještaj pronašli u izrazito trošnim i ruševnim sobama stare dubrovačke bolnice, u kojima u svakom trenutku mogu tragično stradati od urušavanja stropa ili dotrajalih instalacija te u koje lako provaljuju narkomani i mladi parovi. Drugi Dubrovnik nudi nelagodnu sliku iskežena naličja elitnoga hrvatskog turističkog odredišta, sliku lokacije s kojom bi, makar kao s posljednjom postajom u njihovu razgledavanju grada, gdjekad valjalo upoznati i razmažene putnike brojnih cruisera koji pristaju u luku.
(Josip Grozdanić, Vijenac)