UTORAK, 19. STUDENOG 2013.

Gaston Bachelard u knjizi eseja “Poetika prostora” kaže: “Svjetlost iz kuće u daljini znači da kuća vidi, bdije, motri, čeka…..Sama njezina svjetlost kuću čini ljudskom. Ona vidi kao što vidi čovjek. Ona je oko otvoreno u noći”.

Izložba nas provodi kroz literarno upoznavanje kuća koje su obilježile našu i svjetsku književnost.
U suvremenoj hrvatskoj književnosti Šenoa je napisao Kuginu kuću, povjesticu inspiriranu narodnom predajom, M. Krleža pjesmu Naša kuća, Arsen Dedić Kuću pored mora, a Anela Borčić knjigu priča Kuća Pupuletovih. U svjetskoj književnosti kuća je bila inspiracija mnogima.
Poznata je Sumorna kuća Charlesa Dickensa a još poznatija ona sablasna i tjeskobna Edgara A. Poa. Kuća za g. Biswasa je remek djelo nobelovca V. S. Naipola. Sandra Cisneros piše o kući koja ima tako sićušne prozore da pomisliš “kako susprežu dah”.
Potom priča o dvije kuće i dvije žene u popularnom romanu Kuća u Ulici Tara irske književnice Maeve Binchy.
Isabel Allende piše Kuću duhova u kojoj, na tragu magičnog realizma, pripovijeda povijest obitelji Trueba. Tajne Tihe kuće saznajemo u romanu nobelovca Orhana Pamuka. Opisuje tri generacije jedne istambulske trgovačke obitelji.

Priča o kući priča je o obitelji!
Biblijska priča o prvobitnoj kući – špilji ( utočištu) proteže se kroz stoljeća promijenjena izgledom i naseljena novim stanarima. U povijesti književnosti to je beskrajna priča, a ova izložba sadržava samo djelić te priče.