E-knjiga: I na početku i na kraju bijaše kava

Autor: Julijana Matanović

Preporuke dipl. knjižničara: Čitajte e-knjigu!

Posudite e-knjigu

„Crna kao vrag, vruća kao pakao, čista kao anđeo i slatka kao ljubav.“

Knjiga već s prvim redovima zaintrigira čitatelja koji ju tečno nastavlja „ispijati“ do kraja. Puna je suptilnih mudrosti, ljupko upakiranih kroz priče o svojoj baki, svojoj mladosti, odrastanju, pa sve do današnjih dana. Bakinu ljubav prema priči i kavi, Julijana je pretočila u knjigu s pričama o ispijanju kave i životnim sudbinama.

Jedna od najboljih knjiga ove hrvatske spisateljice donosi priče o kavama kakve su se nekada pile, tradicijske, mirisne, ukuhane, brižno spravljane, polako ispijane iz fildžana i porculanskih šalica, u društvu dragih gostiju. Kao usporedbu povlači današnje navike i običaje ispijanja kave „s nogu“, spravljene u aparatu i upitne kvalitete, koje su njezinu pravu bit gurnule u sjenu.

„Ukuhana kava, u koju su upisani pažnja, ljubav, strpljenje i vrijeme, rijetko se pije. Sve je manje onih koji je potražuju, sve je manje onih koji je znaju pripraviti. Bolno mi je i jedno i drugo, ali mi je ipak najbolnije to što takvu kavu, kojoj su pratilja priča i pripovijedanje, nemamo s kim popiti.“

Kao što se bez mnogo toga u životu može, tako ni priča, ni kava nisu od životne važnosti. Ali one povlače puno više od same priče i kojeg decilitra ovog crnog napitka. Izuzev osnovne kofeinske potrebe povlači niz društvenih običaja, toliko ustaljenih da ih više ni ne prepoznajemo kao svojstvene nama. Uz kavu se sklapaju prijateljstva, ljubavi, poslovni dogovori, rješavaju životni problemi, a čak se na kavu ide i onda kad se na kavu ne ide.

Autorica tako spominje razne „vrste“ kava kao što su, „kava pomirbe ili prešutnog oprosta“ i „kava sa suparnicom“, ali i govori o tome da čin ispijanja kave, počinje samim dogovorom. Pritom se nerijetko javlja tjeskoba i strah od odbijanja, praznih govora ili skrivenih namjera. Od one usputne i isprazne, bačene na cesti preko ramena: „Moramo na kavu!“, do jednostavnog odbijanja poziva onom: „Ne pijem kavu.“ Dobro je i rekla baka: „nije sa svakim piti kafu“.

Priče u knjizi nas stalno podsjećaju na prisutnost kave u našim životima; idemo na stanku za kavu, pravimo kolač od kave, djecu plašimo onom: „narast će ti rep!“, za zabavu gatamo: „Život u šolji kave. Gust, crn i vruć.“, ali isto tako je i mjerna jedinica bijede: „nemam ni za kavu“.

Knjiga je doživjela svoje 6. izdanje što vam govori da se čita iznova i iznova, ali vjerujte, najbolje uz kavu.

Miris crne kave autorica proglašava mirisom djetinjstva. Na što ili na koga Vas asocira miris kave?

Jeste li Vi zapazili spominjanje kave u knjigama?

Koliko vas, u ovom trenutku, dok ovo čitate ispija kavu?

Željka Zelić

Posudba e-knjige

Sve o online upisu u knjižnicu