E knjiga: Beckomberga: oda mojoj obitelji
Preporuke dipl. knjižničara: Čitajte e-knjigu!
Ovo je priča o mjestu izoliranom od stvarnog svijeta kakav poznajemo. Mjesto gdje ne postoji vrijeme. To je mjesto na kojem si nevidljiv, mjesto između bolnog i ugodnog, anđeoskog i monstruoznog i na posljetku, ono je mjesto zaborava, a za neke vječno utočište, utopijska ideja i distopijski kraj.
To mjesto zove se Beckomberga. Švedska psihijatrijska ustanova gdje je 1932. primljeno šest stotina osoba, a tri godine kasnije je ondje živjelo tisuću šesto pacijenata. Ovo je bila najveća psihijatrijska ustanova u Europi. Zatvorena je u zimu 1995 godine.
Priču o ovom “mitskom mjestu”, priča jedna djevojčica.
Jackie je djevojčica čiji je otac smješten u Beckombergu nakon pokušaja samoubojstva.
Jackie svakodnevno posjećuje svoga oca i s vremenom to mjesto njoj postaje drugi dom, gdje upoznaje neke pacijente i piše o njima. Jackie iskreno razgovara s ocem o samoubojstvu koje je pokušao i koje će možda ponovo počiniti.
Iako se nekima to mjesto čini dalekim, sivim, hladnim, mjestom gdje idu oni koji su “prolupali”, oni o kojima se šapuće u društvu, autorica piše o tome kako je za pacijente to jedino mjesto za koje znaju da pripadaju.
“To svi misle. Svi misle da su greškom dospjeli ovamo.
Onda ih prođe. I više ne žele van.”
Zar ti ne čezneš da odeš odavde?”
“Ne. Vani nemam više ništa.”
“Ali ovdje nema ničega.”
“Sve je tu. Ovo je kao mali grad.
I nema nikakve veze tko si.
Jer čovjek ne može pobjeći od sebe.”
Beckomberga je roman o umijeću nošenja s traumom, o ljubavi u svojim najtežim oblicima, bolesti, neobičnoj sreći, empatiji i jednostavnoj radosti življenja unatoč boli i nedaćama.
Petra Vicković
