Lokacija: Središnja knjižnica / dvorana 3
ODRASLI

William Wyler "Nasljednica" (1949. 115 min), edukativna projekcija filma

Edukativne projekcije

PONEDJELJAK, 16. VELJAČE 2015.
Nasljednica (The Heiress, 1949), SAD, c/b, 115 min, Paramount
Redatelj: William Wyler
Scenarij: Ruth i Augustus Goetz, prema njihovoj drami zasnovanoj na romanu Washington Square Henryja Jamesa
Direktor fotografije: Leo Tover
Glazba: Aaron Copland
Scenografija: John Meehan, Harry Horner, Emile Kuri
Uloge: Olivia De Havilland (Catherine Sloper), Montgomery Clift (Morris Townsend), Ralph Richardson (dr. Augustin Sloper), Miriam Hopkins (Lavinia Penniman), Vanessa Brown, Mona Freeman, Ray Collins.

New York na prijelazu XIX. i XX. st. Catherine Sloper, usprkos bogatstvu, nedostatno privlačiva, zatvorena i skromna, ne privlači udvarače. Njezin osjećaj manje vrijednosti u krugovima njujorške elite pothranjuje i njezin otac, ugledni liječnik, koji je unatoč ljubavi prema kćeri spreman istaknuti prednosti njezine pokojne majke. Stoga Catherine prihvaća udvaranja prvoga mladića koji joj pristupa – Morrisa Townsenda, ali otac sumnja u mladićeve namjere. Iako je argumentima uvjerava da je Morris zapravo lovac na miraz, Catherine je uporna u izboru zato što samoću doživljava kao gore životno rješenje. Istodobno, jača i njezin osjećaj ponosa koji je navodi na neočekivane odluke.

Jedan od posljednjih Wylerovih filmova u kojima je redatelj svjesno razrađivao svoj stil sazdan na duljim kadrovima i dubinskoj mizansceni kao bitnim komponentama u razvijanju konflikta i obradi likova i njihovih odnosa. Ponovno se pokazao i kao vrstan pronicatelj u psihologiju likova, kao majstor dramaturgije, kao kritičar građ. mentaliteta, a i kao kompetentni adaptator prividno »nefilmičnog« knjiž. djela. Film je ostvario slab financijski utržak, u vrijeme premijere doživljen je kao odviše stiliziran, a slična su djela i poslije rijetka u amer. kinematografiji. Prema tvrdnji M. Scorsesea, nadahnuo ga je za jedno takvo djelo ( Doba nevinosti). Kritika je isticala sugestivno dočaravanje razdoblja, a posebice glumu, naročito O. De Havilland, koja je uvjerljivo dočarala razvoj lika introvertirane osobe. Nominiran za osam Oscara, film je dobio četiri – za gl. žensku ulogu, glazbu, crno-bijelu scenografiju i kostimografiju (Edith Head).

A. Peterlić

(izvor: Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža)